Noćna šetnja elitnim kvartovima može otkriti neočekivan prizor – mnoge kuće nemaju zavjese na prozorima, pa slučajni prolaznici mogu vidjeti luksuzne interijere s ogromnim televizorima, dizajnerskim sofama i blještavim kuhinjskim otocima od mramora, obasjane raskošnim lusterima. I dok su neki domovi ipak skriveni zavesama, mnogi su potpuno izloženi, gotovo kao izlozi prestižnih salona namještaja, piše Atlantic.

Prozori bez zastora postali su svojevrsni statusni simbol u bogataškim četvrtima Amerike. The New York Times nedavno je izvijestio da su "obavezni nepokriveni prozori" postali zaštitni znak njujorškog Brooklyn Heightsa, dok je portal The Root primijetio da se taj trend posebno širi među mladim i imućnim bijelim stanovnicima gentrificiranih urbanih područja. Ova pojava nije ograničena samo na velike gradove – istraživanje američkog Ministarstva energetike iz 2013. godine pokazalo je da Amerikanci s godišnjim prihodima većim od 150.000 dolara dvostruko rjeđe pokrivaju prozore u poređenju s onima čiji prihodi iznose između 20.000 i 29.000 dolara.

Takav izbor ima i svojih prednosti. Nepokriveni prozori omogućavaju više prirodnog svjetla, poboljšavaju raspoloženje i stvaraju osjećaj povezanosti s vanjskim svijetom. Ipak, time se privatnost dovodi u pitanje, a ljeti može značiti i veće troškove za hlađenje prostora. No, za one s visokim prihodima to ne predstavlja prepreku – njihovi domovi su prostrani, puni prirodnog svjetla, a računi za energiju im nisu problem. Upravo zato odsustvo zavjesa sve više postaje jasan znak društvenog statusa.

(Foto: Pexels)

Trend otvorenih prozora

Nekada izloženost pogledima nije bila poželjna. Kada su u Evropi u 18. vijeku prozirni stakleni prozori postali uobičajeni, kod ljudi su izazivali strah od znatiželjnih pogleda i prekomjernog svjetla. Oscar Wilde se još 1884. godine žalio kako su "moderni prozori preveliki i zasljepljujući". U 19. vijeku njemački arhitekt Richard Lucae isticao je da zavjese stvaraju osjećaj sigurnosti i zaklonjenosti od vanjskog svijeta, dok su tada domovi bez zavjesa smatrani simbolom siromaštva.

Sredinom 20. vijeka, u SAD-u se način prekrivanja prozora razlikovao između gradskog i prigradskog života. Veliki prozori u predgrađima smatrani su poželjnim jer su propuštali obilje sunčeve svjetlosti, dok su gradske četvrti bile pretrpane visokim zgradama koje su zaklanjale sunce. Uz to, u gradovima se vjerovalo da nepokriveni prozori privlače provalnike. Stanovnici gradova češće su zatvarali zavjese, dok su oni u sigurnijim predgrađima prozore ostavljali otkrivenima.

S vremenom se trend nepokrivenih prozora proširio i na gradove, osobito među imućnijim stanovništvom. Već 2000. godine The New York Times primijetio je kako su prozirne zavjese ili potpuni nedostatak zavjesa postali popularni u New Yorku. Prema riječima dizajnera interijera Thomasa Jaynea, koji radi s klijentima u New Yorku i New Orleansu, od 1990-ih raste interes za minimalističkim uređenjem, a posljednjih dvadeset godina mnogi bogataši odlučuju se upravo za potpuno otvorene prozore.

Iako nepokriveni prozori mogu djelovati kao znak ranjivosti, zapravo simboliziraju sigurnost. U Nizozemskoj je, recimo, uobičajeno ostaviti prozore nepokrivenima noću, čime se pokazuje da domaćini nemaju šta skrivati. Slično je i u ruralnim dijelovima Danske, gdje spuštene roletne izazivaju sumnju, posebno kada ih koriste novopridošli imigranti. U Sjedinjenim Američkim Državama, međutim, nepokriveni prozori nisu toliko izraz povjerenja u zajednicu koliko demonstracija osobne sigurnosti i moći. Oni koji sebi mogu priuštiti sofisticirane sigurnosne sisteme nemaju potrebu skrivati se iza zavjesa. Tako su goli prozori postali tihi simbol privilegovanog statusa, privlačeći poglede prolaznika i odašiljući poruku samopouzdanja i stabilnosti koju si rijetki mogu priuštiti.