Prvi bosanski kralj Tvrtko I., pripadnik dinastije Kotromanića, umro je 10. marta 1391. godine. Po svojoj majci – Jeleni Šubić – bio je praunuk  hrvatskog bana Pavla Šubića. Po jednoj liniji potjecao je i od srpske dinastije Nemanjića, a bio je čak i potomak hrvatskog i ugarskog kralja Bele IV. iz dinastije Arpadovića. Dakle, porijeklo prvog bosanskog kralja bilo je vrlo kompleksno.

Tvrtko I. rodio se oko 1338. godine, a već sa samo 15 godina postao je bosanski ban. Nakon što je smirio pobunu domaćeg plemstva te uredio odnose s hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom I., Tvrtko se 1377. godine okrunio za kralja. Tokom vladavine uveliko je proširio teritorij svoje države, tako da je ona obuhvatila i mnoge krajeve koji danas pripadaju Republici Hrvatskoj (primjerice, gradove Split, Trogir i Šibenik te otoke  Brač, Hvar i Korčulu). Nazivao se kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja itd.

Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i privredni napredak, što ga je učinilo najjačim vladarom u historiji srednjovjekovne Bosne. 

Kralj Tvrtko I. umro je u dobi od oko 53 godine, 1391. godine u utvrdi Bobovac, a naslijedio ga je polubrat Stjepan Dabiša.