Dodikov advokat Anto Nobilo danas je u izjavi za N1 rekao da ga više neće braniti, "jer ovo više nije pravna, nego politička borba". Predaće žalbu na prvostepenu presudu i tu završiti svoj angažman u predmetu "Dodik". 

Prethodnih dana na portalu Autograf.hr vodila se polemika između profesora Ive Komšića i Nobila u čijem središtu je bila tema Nobilova uloga u odbrani Milorada Dodika i izjave koje je ovaj ugledni hrvatski advokat davao o svom branjeniku i krivičnom djelu za koje je nepravomoćno osuđen. Polemika je počela nakon što je profesor Komšić napisao tekst pod naslovom "Nobilov upad u BiH", na koji je Nobilo odgovorio tekstom: Odgovor Ivi Komšiću: zašto branim Milorada Dodika. Polemika se završila ili se barem tako čini posljednjim Komšićevim tekstom koji prenosimo u cijelosti:

Piše: Ivo Komšić

U mom tekstu o ”upadu u BiH” uglednog hrvatskog odvjetnika, Ante Nobila, podsjetio sam na narodnu poslovicu o kockaru koji se ”vadi”. Identična situacija je s njegovim odgovorom na moj tekst. Što mu je smisao? Odgovoriti na pitanje: zašto brani Milorada Dodika.

Njegovo odvjetničko pravo da brani optuženika nisam ničim dovodio u pitanje. Nisam komentirao njegovo ponašanje u sudnici niti pravne argumente obrane. Komentirao sam izjave iznesene izvan sudnice, u javnosti, koji su eksplicite politički stavovi. Nigdje nisam pomenuo da Nobilov klijent nema pravo na obranu. To vrijedi i za najokorjelije zločince, čak i one ratne.

Međutim, kada branitelj ne istražuje zločin, kada zanemari istinu, kada ne traži olakšavajuće okolnosti za zločin nego se poistovjećuje s optuženikom, tada dovodi u pitanje i odvjetničku čast i kodeks. Odvjetnik bi trebao biti zainteresiran za istinu i pravdu jednako kao i sud koji sudi. To je pitanje časti.

Odvjetnik Nobilo tvrdi kako moj tekst najbolje govori o ”permanentnoj krizi funkcioniranja države BiH i dubokom razdoru u društvu”. Ova ”kriza” i ”razdor” su mu krunski svjedoci u obrani Milorada Dodika i glavni argumenti osporavanja našeg pravosuđa i ostalih državnih institucija.

On sam svoj slučaj izmješta izvan sudnice, sudi o našoj državi i društvu, a podvaljuje meni zagovaranje nekakve ”moralne policije”.

Dodik je došao pred Sud BiH upravo zbog toga što godinama proizvodi krizu u BiH i što neprestano unosu razdor u naše društvo. Njegovo kršenje Ustava BiH, za koje mu se sudi, samo je vrh ledenog brijega konstantnog antiustavnog djelovanja. Strategija je jasna: blokiram državu na svim nivoima gdje mogu, a onda tvrdim kako ne može funkcionirati. To je strategija propisana Memorandumom II SANU-a, koju Dodik uporno provodi. Pitanje je zašto na nju pristaje odvjetnik Nobilo? To nije pravno pitanje, i to je pitanje časti.

Odvjetnik Nobilo je napustio sudnicu i krenuo u političku kampanju za svoga klijenta. To je problem, a ne njegovo ponašanje u sudnici. O tome nisam ni riječi napisao, sudnica je njegovo radno mjesto.

Pozornica u Banja Luci je politička pozornica podignuta za obračunavanje sa Sudom BiH i ostalim institucijama države. Na toj pozornici on se poistovjetio sa svojim klijentom i njegovim djelom. Pisao sam o tome što je tu izgovorio. Moglo je to biti dio euforične situacije koja je proizvedena, dio ”folklora” kako se izrazio sam Nobilo. Ali u odgovoru na moj tekst on je sve ponovio. On je utvrdio svoje stavove i nastavio političku djelatnost u javnosti.

On arbitrira o tome što je Sud presudio, on ocjenjuje Dejtonski mirovni sporazum, unutarnje uređenje države, funkcije međunarodne zajednice i njenih institucija u BiH.

Cilj mu je dokazati da se radi o političkom progonu njegovog klijenta i suđenju RS-u. On tumači u kontekstu koji mu odgovara i funkciju Vijeća za implementaciju mira u BiH, i Upravnog odbora Vijeća, i funkciju OHR-a, i funkciju visokog predstavnika.

To što njegov klijent zapovijeda, s protestne tribine, da se visoki predstavnik, kao predstavnik međunarodne zajednice u BiH, dočekuje kamenjem, odvjetnik Nobilo naziva ”folklorom”. Hoće li odvjetnik Nobilo, po analogiji koja je potpuno primjenljiva, tvrditi da su balvani i kamenje u ”srpskim krajinama” u Hrvatskoj, devedesetih godina, bili dio srpskog folklora?

U mom tekstu uopće nisam govorio o pravu na pravnu pomoć koju svaki optuženik treba imati. Odvjetnik Nobilo mi podvaljuje stav da je sama optužnica već presuda. Za tu svrhu citira iz mog teksta: ”Optužnica je jasna. Milorad Dodik je kriv…” , ne navodeći što slijedi iza tri tačke. Citirao sam Optužnicu koja tvrdi da je Dodik kriv za kršenje zakona i Ustava BiH. Nisam iznosio svoj stav ni svoju presudu. O tome se izjasnio Sud BiH.

Nisam komentirao presudu, to je učinio odvjetnik Nobilo i ponovio u svom odgovoru na moj tekst. On tvrdi da suđenje njegovom klijentu nije bilo pošteno, da se radi o političkom progonu (”Ovo je bilo čisto političko suđenje”). Da bi bio uvjerljiviji poistovjetio ga je sa suđenjima iz prošlog sistema. Zaklonio se iza imena Alije Izetbegovića, Gotovca, Budiše, Čička, Tuđmana, Veselice, Đilasa. Svi bi se oni okretali u grobu radi ovog poistovjećenja.

Oni su suđeni za govor a ne za djelo, za političke stavove koje su zastupali, za svoja ljudska prava. Dodiku je suđeno za praktično kršenje Ustava BiH. Odvjetnik Nobilo tvrdi da to nije kazneno djelo. Treba još samo navesti državu u svijetu u kojoj kršenje ustava nije kazneno djelo.

Ovo je previše i od ”velikog” Nobila koji svoju političku kampanju za svog klijenta opširno obrazlaže ustavnim i zakonskim paragrafima, te odvjetničkim kodeksom. Kao odvjetnik nema pravo političkim sredstvima braniti svoga klijenta. Ako to hoće, neka se uključi u njegovu stranku i neka prestane od jednog jasnog suđenja praviti rašomonijadu.

(Autograf.hr)