Bosna i Hercegovina je u najvećoj političkoj i sigurnosnoj krizi od Deytonskog sporazuma pa do danas. Proces koji je vođen pred Sudom Bosne i Hercegovine predsjedniku bh entiteta Rs Miloradu Dodiku završen je osuđujućom presudom. Presuda je iskorištena kao povod da bh. entitet Rs krene putem secesije i razbijanja Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik je to najavljivao već duže vrijeme, samo što ga mnogi politički akteri u Bosni i Hercegovini nisu shvatali dovoljno ozbiljno, navodi se na na početku analize Geopola koju prenosimo u cjelosti: 

Domaće vlasti i institucije očekuju pomoć i podršku od međunarodnih organizacija, te geopolitičkih aktera. Prije nekoliko dana stigle su jasne poruke od ključnih aktera međunarodne zajednice. Nakon što su Turska i Iran iskazali svoj stav, došlo je i do reakcija zapadnih zemalja. Oglasio se prvo sekretar Sjedinjenih Američkih Država Marko Rubio, što je svakako najznačanija iskazana podrška državi Bosni i Hercegovini, a onda su se redale lančane reakcije. Domaće vlasti su dobile jasnu poruku i signale iz vana da konkretne poteze prema odmetnutom entitetskom rukovodstvu mora poduzeti vlast i institucije Bosne i Hercegovine. Istog je stava bio i generalni sekretar NATO saveza Mark Rutte, pri svojoj posjeti Sarajevu.. Država Bosna i Hercegovina je na velikom ispitu i raskrsnici. Milorad Dodik je pred zidom i sve raspoložive adute je bacio u napad. Shodno aktuelnoj situaciji, nameću se dva pitanja:

Da li je entitet jači od države, te da li je pojedinac jači od države?

Država Bosna i Hercegovina, da bi opstala, mora naći načina da se obračuna sa separatistima, u suprotnom to je kraj za državu! Sva međunarodna pomoć koja je jasno i nedvojbeno ukazana od relevantnih geopolitičkih aktera sa Istoka i Zapada, neće imati smisla ukoliko relevantne državne institucije Bosne i Hercegovine, propuste “poentirati”, te riješiti ovu situaciju na jedini adekvatan način koji se sam nameće, a to je hapšenje i uklanjanje iz političkog života!

Uslijed novonastalih političkih turbulencija unutar Bosne i Hercegovine, koja je posljedica separatističkih intencija Milorada Dodika i ostatka političkog vodstva bh. entiteta Rs, postalo je jasno da hapšenje Milorada Dodika i saradnika, te njihovo uklanjanje sa političke scene predstavlja izlaz iz najteže situacije nakon završetka agresije i rata protiv Bosne i Hercegovine!

U slučaju privođenja po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, stvari su kristalno jasne. Tu nema mjesta političkim konotacijama ovog slučaja. Dakle, svaka politizacija koja dolazi sa bilo koje strane je deplasirana! Radi se o privođenju ljudi koji su za sada osumnjičeni da su izvršili najteži oblik krivičnog djela – protiv integriteta Bosne i Hercrgovine. Napad na ustavni poredak čl. 156. i Ugrožavanje teritorijalne cjeline čl. 157.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine to mora dokazati u procesu koji će se voditi protiv osumnjičenih.

Radi se o poštivanju ili nepoštivanju Zakona. Za nepoštivanje Zakona snose se posljedice. Svako opiranje hapšenju je novo krivično dijelo, a svako organizovano opiranje hapšenju je stjecaj u činjenju krivičnih dijela, odnosno organiziranje u izvršavanju krivičnog dijela, a može biti tretirano u skladu sa počinjenim djelima po klasifikaciji od oružane pobune, preko pripreme i naoružanja pobunjenika, pa do terorizma.

To su činjenice i svako drugačije interpretiranje, koje potencira strana Dodikovih Srba je neutemeljena!

Dakle, niko od građana koji poštuju zakon nije ugrožen u Bosni i Hercrgovini. Čak i oni koji su van zakona imaju sve pravne alate da dokažu svoju nevinost.  Sve dok su u statusu osumnjičenih i optuženih u postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine.

Što se tiče samog privođenja po pozivu Tužilaštva, ako se to ne desi zbog nepronalaženja lica na adresi, onda se raspiše potjernica za osumnjičenim licima i u to se uključuju sve policijske agencije u Bosni i Herceogovini koje mogu doći do podataka gdje se lica nalaze i u vezi s tim zatražiti pomoć međunarodnog faktora ili ako smatraju da bi sigurnost policajaca i građana mogla biti dovedena u pitanje.

Asistencije vanjskog faktora domaćim sigurnosnim agencijama bile su primjenjene u više navrata od Daytonskog mirovnog sporazuma do danas. Možda i najeklatantniji primjer takve prakse viđen je tokom 2001. godine kada je lider pobunjenih bh. Hrvata Ante Jelavić, nastojao da organizira tzv. hrvatsku samoupravu u Bosni i Hercegovini. Konkretno u kontekstu EUFOR-a, bitno je pojasniti da njegov mandate proizilazi iz rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) ne obuhvata samo pasivno promatranje situacije, te da ima sve ingerencije da asistira državnim sigurnosnim agencijama kada to konstelacija odnosa zahtijeva!

Institucije moraju pronaći način kako da privedu Dodika i saučesnike, jer od toga u velikoj mjeri zavisi budućnost državnog aparata Bosne i Hercegovine. U ovom trenutku jeftini međustranački populizam pada u drugi plan te je potrebno imati prodržavno orijentirano jedinstvo, koje će primijetiti i međunarodni faktor, koji se jasno opredijelio za Bosnu i Hercegovinu.

Nadležne institucije moraju znati da su na najvažnijem ispitu koji će u velikoj mjeri odrediti put kojim će u budućnosti ići država Bosna i Hercegovina, navodi se u analizi Centra za geopolitička istraživanja.