Režim Aleksandra Vučića učinio je sve kako bi zastrašio građane i uvjerio ih da sutra, umjesto da izađu na protest, ostanu kod kuće. Naravno, neće uspjeti: cijela Srbija sutra će se sliti u Beograd i pružiti podršku studentima koji već četvrti mjesec protestuju zbog stradanja petnaest osoba koje su, nakon pada nadstrešnice na novosadskoj Željezničkoj stanici, izgubile živote, kaže za Index umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, psiholog Žarko Korać.

Profesor Korać podsjeća da predsjednik Srbije, čiji su javni nastupi posljednjih dana postali još učestaliji, neprekidno najavljuje nasilje i ulične sukobe, širi paniku i zastrašuje ljude, tražeći načine da blokira prilaze Beogradu kako bi onemogućio građanima dolazak na protest.

— Ispred zgrade Predsjedništva Srbije, u beogradskom Pionirskom parku, danima kampuju Vučićevi 'studenti koji žele da uče'. Riječ je o režimom organiziranoj grupi ljudi, koja za to što danonoćno sjedi u šatorima dobiva dnevnice. Tim 'studentima koji žele da uče' pridružili su se i huligani iz manjih mjesta širom Srbije, koje Vučić također regrutira i plaća, zatim statisti iz rijaliti programa režimskih televizija, sitni šverceri, dileri droge i sličan polusvijet.

Ljude s Kosova, koji žive od socijalne pomoći koju im on isplaćuje, doveo je u Beograd, smjestio ih u šatore ispred Predsjedništva i od njih napravio svoj živi štit.

— Najzad, dan pred obilježavanje 22 godine od ubistva Zorana Đinđića, izveo je pripadnike zločinačke jedinice 'Crvene beretke', čije su vođe 2003. godine pripremale i izvršile atentat na premijera Srbije... Znate, tokom posljednje tri decenije, Vučić je učinio mnogo odvratnih stvari, ali ovo je svakako jedna od najodvratnijih, kaže profesor Korać.

Nakon ubistva Zorana Đinđića ta jedinica MUP-a Srbije je rasformirana, a ubice premijera osuđene su na dugogodišnje zatvorske kazne?

— Ne samo premijera! Pripadnici 'Crvenih beretki' počinili su brojne zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Pored Đinđića, ubili su i nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva Srbije Ivana Stambolića, pokušali likvidirati Vuka Draškovića, pobili četvero Draškovićevih saradnika na Ibarskoj magistrali, ubili Slavka Ćuruviju... I takvi bi, sada, trebali da brane Vučića od studenata?!

Zašto predsjednik Srbije to radi?

— Zato što je smrtno uplašen. Vučić je svjestan da gubi vlast i da će, ako je zaista izgubi, on i njegovi ljudi biti pohapšeni i suđeni zbog pljačke Srbije epskih razmjera. Zna da promjene ne može dočekati na slobodi, zato se grčevito bori da po svaku cijenu ostane na vlasti.

O Vučićevom patološkom strahu svjedoči i to što je ovih dana u Beograd doveo sina Donalda Trumpa, simulirajući da ga, za razliku od građana države čiji je predsjednik, podržava predsjednik SAD-a.

Da, predsjednik Vučić kaže da je sa novinarom Trumpom Jr.-om razgovarao o 'bilateralnim odnosima Srbije i SAD-a'.

Vučić je od Srbije napravio simulakrum. Znajući da sam psiholog, ljudi me posljednjih mjeseci često pitaju – gubi li Vučić razum?

Šta odgovarate?

— Vučić je labilna osoba koja se, pod velikim pritiskom, doslovno raspada kao ličnost. Do skoro se na televizijama pojavljivao jednom dnevno, sada već tri do četiri puta; i stalno ponavlja isto: 'Možete samo preko mene mrtvog.' Jasno je, dakle, da je opstanak na vlasti izjednačio sa svojim životom. Ne sa slobodom, nego baš sa životom. To ne može biti normalno ponašanje. Uz to, neprekidno izgovara neistine.

Koje?

— Iako, tokom gotovo četiri mjeseca, studenti nisu izazvali niti napravili bilo kakav incident, Vučić ih optužuje da za sutra pripremaju nerede i nasilje. Cijela Srbija, cijeli region vidjeli su kako njegovi batinaši, njegovi 'kapuljaši', tuku studente, nasrću na njih, gaze ih po ulicama, studenticama razbijaju vilice bejzbol palicama.

Kako to da i dalje ima toliku podršku?

— Nema! Da je Srbija imala snage da se suoči sa svojim porazima u ratovima devedesetih, ne bi birala autoritarne lidere poput Vučića. Srbija je devedesetih doživjela politički, moralni, ali i vojni poraz. Zato Vučić prijeti. Tokom posljednjih dvanaest godina, koliko je na vlasti, on neprekidno prijeti.

Zašto prijeti? Kome?

— Prije svega, riječ je o ekstremno agresivnom ponašanju, punom uvreda na račun političkih protivnika. Uzmite samo njegov odnos prema Hrvatskoj i Hrvatima, o kojima gotovo da ne bira riječi. Ono što ipak sam ne može da izgovori, umjesto njega govore njegovi 'džepni patuljci' poput Aleksandra Vulina, čiji je zadatak da, pored psovanja Hrvatske i Hrvata, obavještajne podatke dostavlja ruskom GRU-u.

Očekujete li da predsjednik Vučić sutra zaista izvede vojsku na ulice?

— Kao neposredni sudionik demonstracija 5. oktobra 2000. godine, nakon kojih je srušen Slobodan Milošević, sjećam se da je te noći samo jedan oficir Vojske Jugoslavije bio spreman da izvede tenkovsku jedinicu iz kasarne. Vojska se već bila postrojila i spremala da sa Banjice krene na nas demonstrante u centru grada. Međutim, načelnik štaba koji je bio protiv Miloševića opozvao je odluku komandanta brigade i vojska se vratila u kasarne.

Vučić je izbezumljen, pa je teško procijeniti šta je sve u stanju učiniti da zaštiti ličnu vlast. Ipak, ne vjerujem da je vojska tako monolitna da bi izvršila njegovo naređenje i eventualno ušla u sukob s narodom. Tim prije što Vučića teško da podržavaju vojni i policijski vrh.

Sumnjate u lojalnost ministra policije Ivice Dačića?

— Vučiću danas niko nije lojalan. Ljudima koje kontroliše dao je vlast, privilegije, status, pustio ih da kradu i pljačkaju. Ali to je svijet koji ni u šta ne vjeruje, koji je uz njega isključivo iz lične koristi. Vučić ih, s druge strane, doživljava kao krpe pred kojima stalno demonstrira nadmoć i koji su u funkciji njegovog narcističkog ega. Zna da se na takve ne može osloniti, zato se tako i ponaša. Nikome ne vjeruje, uvjeren je da mu svi rade o glavi. No, nije lako biti paranoik.

Ivica Dačić je kukavica, koji danas vjerovatno žali što je uopće prihvatio mjesto ministra policije.

Je li i predsjednik Vučić kukavica?

— Svi autoritarci su kukavice. Normalan čovjek nema potrebu prijetiti, niti svog političkog suparnika ili oponenta tretirati kao smrtnog neprijatelja.

Opozicija tvrdi da se sprema hapšenje Marinike Tepić, Dragana Đilasa, Zdravka Ponoša i Miloša Jovanovića. Koliko je to realno?

— Mislite da režim ima snage za takav potez? Iskreno, ne vjerujem da i sam Vučić zna šta će tačno učiniti, kakav potez će sutra povući. Sve zavisi od protesta.

Šta očekujete od protesta?

— Evidentno je da u društvu postoji ogroman potencijal za sukob, dio građana je opravdano ogorčen, razdražen, bijesan. Vučić se inati, odbija mirnu tranziciju vlasti putem fer i demokratskih izbora, kakve nismo imali posljednjih dvanaest godina njegove vlasti. Ipak, sutra ne očekujem ozbiljnije nasilje, iako vjerujem da će biti izoliranih slučajeva. Režim je na sve spreman, pitanje je može li upotrijebiti baš sva raspoloživa sredstva sile.

Može li?

— Ne može. Kasno je, Vučić više nema nekadašnji autoritet. A i to je logika sile: siledžiji se sila uvijek obije o glavu.