Iz Udruženja logoraša Mostar ranije su najavili da će obilježavanje početi u 12:05 sa simboličnom porukom da je već prošlo 12 sati da bi se nešto uradilo po pitanju i muzeja Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i procesuiranja počinalaca zločina.

Emir Hajdarović, nekadašnji logoraš u “Heliodromu” i predsjednik Udruženja logoraša Mostar, za Detektor kaže da su i ove godine tražili pristup zgradi Centralnog zatvora, ali da je ponovo odbijen od Sveučilišta u Mostaru, kao i ranijih godina.

“Njihov razlog je - kao i svake godine - izvođenje građevinskih radova i odvijanje nastave, iako se u tom objektu ništa ne dešava po tom pitanju već dugi niz godina. Još jedna godina gdje se ruše sva ljudska i elementarna prava po svim mogućim konvencijama, međunarodnim i domaćim”, kazao je.

Detektor je prošle godine bio na obilježavanju u Mostaru kada logorašima također nije bio dozvoljen pristup objektu, kao i prilikom akcije Centra za nenasilnu akciju, u kojem logoraši iz cijele BiH nisu mogli pristupiti mjestima zatočenja u “Heliodromu” i Jablanici.

Trenutna politička i sigurnosna dešavanja, prema Hajdaroviću, izazivaju zabrinutost kod svih žrtava koje su prošle stradanja u proteklom ratu, te sa zebnjom očekuju šta će se dešavati u narednom periodu.

“Sasvim je normalno stanje da ljudi koji su prošli stradanja, danas su im ta sjećanja itekako živa jer na sličan način su počela i dešavanja 1990-ih godina, pa nadam se da neće otići u tom smjeru”, dodaje on.

Hajdarović kaže da logoraši iz Mostara godinama zagovaraju mir, te poziva sve koji su u prilici da pruže podršku i dođu na sutrašnje obilježavanje.

“Zaborav nije opcija kod Udruženja logoraša Mostar, bez obzira šta se trenutno dešava, i smatram da je dolazak i pružanje podrške ujedno i podrška jednoj stabilnoj, modernoj i evropskoj BiH”, kaže.

Iz Udruženja su u saopštenju naveli da smatraju da ovakav način odavanja počasti svim žrtvama jeste borba za istinu i opomena kako se ovakvi zločini ne bi nikada više ponovili na ovim prostorima. Prema podacima Udruženja, 77 logoraša je ubijeno u “Heliodromu”.

Prema Detektorovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH, haška vijeća su u presudama utvrdila da, nakon što su 9. maja iz zgrada i kuća izveli i okupili civile, snage HVO-a su na stadion “Veleža” odvele na stotine ljudi, a većina njih je završila na “Heliodromu” u mostarskom naselju Rodoč, koji je postao glavni zatočenički centar HVO-a na tom području.

Kroz presude je utvrđeno da su zatočenici u “Heliodromu” premlaćivani i zlostavljani, a nasilje nad njima je bilo najintenzivnije tokom maja i krajem juna 1993. godine.

U Haagu je utvrđeno da su zarobljenici odvođeni s “Heliodroma” u Šantićevu ulicu, na radove na liniji, gdje su stalno bili izloženi unakrsnoj vatri, korišteni i kao živi štit, pri čemu su mnogi od njih ozlijeđeni i ubijeni, a stradali su i obavljajući prisilne radove.

Detektor je prošle godine objavio i istraživanje o tome kako su nekadašnji upravnik “Heliodroma” i pripadnici HVO-a izbjegli odgovornost za slanje zatočenika na prinudni rad.

Haška presuda i dokumenti koje je analizirao Detektor otkrili su imena najmanje četiri osobe koje su izdavale odobrenja za odvođenje na prinudni rad logoraša iz “Heliodroma” tokom 1993. godine a da nikada nisu procesuirane pred domaćim pravosuđem. Neki od njih bili su svjedoci uprkos činjenici da su zatočenici ranjavani, a neki i ubijeni u živom štitu, u koji su poslani iz nehumanih uslova logora.

Za zločine počinjene na području takozvane Herceg-Bosne, među kojima i one u logoru “Heliodrom”, Haški tribunal je osudio Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Valentina Ćorića, Berislava Pušića i Milovoja Petkovića, na ukupno 111 godina zatvora.