Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)

“Pa kad ne znaš šta bi rekao – kažeš da su Srbi ugroženi. Kad gubiš izbore – Srbi su ugroženi. Kad ti pada popularnost – Srbi su ugroženi. Kad ti žena kaže da izbaciš đubre – Srbi su ugroženi. I dok Srbi tako kolektivno “pate”, njihovi pastiri iz Beograda, Banje Luke i nekih mračnih podruma iz Podgorice – veselo trljaju ruke. Jer, znate, kad si ugrožen, onda ti ne treba ni kanalizacija ni škole ni pos’o – tebe treba braniti.”

U Nikšiću je opet počeo – šta drugo nego – lov na Srbe. Tako kažu. Ne ja. Ja sam samo jedan običan, smrtno dosadan građanin koji pokušava da razumije zašto se pred svaki izbor, svaka vremenska nepogoda i svako povećanje cijene banana na svjetskoj berzi – Srbi u Crnoj Gori osjećaju kao da ih neko goni i kao da baš njima želi najveću nesreću? Ne gone se mafijaši, secikese, fukare, nego uvijek i stalno-Srbi.

Nego, Milan Knežević reče da je „počeo lov na Srbe“. Ovaj put na Srbe iz Hercegovine. Zvuči ozbiljno, dramatično, tragično. Gotovo šekspirovski. A sve to zato što, gle čuda, neko u Nikšiću vodi političku kampanju. Neko se usuđuje da se ne složi s idejama četničkog romantizma i srpskog mitomanskog folklora. A to je, naravno, ništa drugo nego progon i pogrom. Otkuda Srbi iz druge ili treće srpske države-zavisno kako brojite-u Crnoj Gori, to nikome i nije (više) važno. Tu su stalno na svake dvije ili četiri godine. Na stotine njih samo u Nikšiću da kroje sudbinu Nikšićana. Bilo i ostalo. Ali nebitno…

Ali vratimo se mi izmišljenom lovu na Srbe u režiji Mandić-Kovačević-Knežević tronošca: Pazite, nije u pitanju obična politička konkurencija. Nije ni borba za vlast. Ne. To je lov. Prava pravcata hajka. Na Srbe. Na sve one koji su rođeni da budu svetosavski uzvišeni i istorijski nedodirljivi. A ko ne vidi lov, taj ili je slijep, ili radi za DPS, konkretnije za Đukanovića. Ili je, ne daj bože, gluvo bilo, Crnogorac.

I tako, svake dvije godine u Nikšiću – nova sezona, ista serija. Od 2020. imamo taj čudesni fenomen kolektivne srpske ugroženosti koji je postao nešto između Doxe i Zenita. To vam je, za one koji nisu čitali Marxa, a čitaju portale – istina koja se više ne propituje. Ugroženost je data. To nije tvrdnja. To je stanje svijesti. Nacionalna joga. Aksiom od koga se počinje. Alfa, sa omegom u beskonačnosti.

Pa kad ne znaš šta bi rekao – kažeš da su Srbi ugroženi. Kad gubiš izbore – Srbi su ugroženi. Kad ti pada popularnost – Srbi su ugroženi. Kad ti žena kaže da izbaciš đubre – Srbi su ugroženi. I dok Srbi tako kolektivno pate, njihovi pastiri iz Beograda, Banje Luke i nekih mračnih podruma iz Podgorice – veselo trljaju ruke. Jer, znate, kad si ugrožen, onda ti ne treba ni kanalizacija ni škole ni pos’o – tebe treba braniti.

I, naravno, ko ih brani? Pa oni koji ih i ugrožavaju. Jer, to je savršen zatvoreni sistem. Najbolje je da te onaj koji ti veže oči i ruke ubijedi da si slobodan. I da ti još kaže da ti radi o glavi neko treći – najčešće liberalno građanski ateista u patikama.

Nikšić, u toj seriji, igra glavnu ulogu. To vam je kao Springfield kod Simpsona. Tu se sve dešava. U tom čuvenom Nikšiću, gdje svako drugo dvorište ima bar jednu srpsku zastavu, bar dva kuma u SPC-u i bar tri komšije koje znaju da je Njegoš bio Srbin i da je Tesla volio gibanicu – eto baš tu se Srbi progone. Apsolutno logično, zar ne?

Srbi su u Nikšiću ugroženi taman kao u Banjaluci!

Neću reći da je riječ o političkom cirkusu, jer bi to bila uvreda za cirkus. Cirkus barem ne glumi da je ozbiljan. Ovdje imamo jednu finu manipulaciju osjećajem kolektivne nepravde, samo što ta nepravda više ne zavisi od realnosti – nego od partijskih potreba. A kad se partiji približi izborni poraz – e onda kreće „Sezona lova“. Pa ako ne ide po glavi, ajde po emociji. Udri na srce!

I zato, dragi moji Nikšićani, kad sljedeći put čujete da neko viče da je počeo lov na Srbe, nemojte trčati u šumu. Trčite na birališta. I povedite i zdrav razum. Ako ga još niste spakovali u kofer za Beograd! Ti koji vam popuju o ugroženosti, ugrožavaju vas na dnevnoj bazi: ne kao Srbe, Crnogorce, Bošnjake, Hrvate, građane ili Albance, nego kao LJUDE!