Prigodnim govorima te polaganjem cvijeća i vijenaca na Spomen-kosturnicu "Papirna", Zeničani su danas obilježili 80. godišnjicu oslobođenja tog grada u Narodno-oslobodilačkom ratu te tako odali i poštu poginulim partizanima u Drugom svjetskom ratu od 1941. do 1945. godine.

Nakon okupljanja na "Papirnoj", delegacije i građani uputili su se prema Spomen-obilježju "Kameni spavač" te položili cvijeće i odali počast žrtvama poginulim u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine.

U zadnjem je ratu, kako je kazao predsjednik Udruženja antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata Grada Zenica Jasmin Dedić, ponovo vođena borba za opstanak i protiv fašizma, a ta se borba se, dodao je, nastavlja i danas.

- Fašizam, očito, nije iskorijenjen. On je prisutan, ovdje, a pogotovo od 1992. do 1995. godine. Sada smo ušli i u krizu, najgoru od te 1995. godine pa na ovamo. Ukoliko mi antifašisti ne budemo baštinili antifašizam, ponovo će nam doći fašizam. Moramo biti zajedno. Moja je poruka: Baštinimo ono što je bilo i što nas čini prepoznatljivim u svijetu, a i ovdje u BiH - podvukao je Dedić.

Najstariji živi član tog zeničkog antifašističkog udruženja, 82-godišnji Ivan Bilić, koji nije imao ni pune dvije godine kada je njegov grad oslobođen u 2. svjetskom ratu, izrazio je nezadovoljstvo odnosom prema baštini antifašističke borbe te prema herojima tog vremena.

Podsjetio je kako Zenica u liku Josipa Jovanovića ima jednog narodnog heroja, kojeg niko danas ne spominje. Zatim tri heroine, sestre Ditrih, Seada Škrgu, koji je nastradao u četničkom puču pod vodstvom Goluba Mitrovića… I ne samo oni.

- Dvije teške izdaje bile su za vrijeme rata u Zenici. Prva je izdaja bila kada je Ibrahim Perviz, narodni heroj rođen kod Cazina, koji je po zadatku Partije bio ovdje u Zenici. On je 5. augusta 1941. godine trebao da izvrši diverziju, ali je izdajom otkriven. Ranjen je i stigli su ga u Blatuši, a kada je ostao i bez municije, imao je u džepu britvu koju je izvadio i sasjekao sebi vene. Narodni heroj. Isto tako, Mostarac Remzija Rebac, koji je po zadatku Partije bio u Zenici. Kada su ga zarobile ustaše, završio je u Jasenovcu i pekli su ga let-lampom. Onako ispečenog donijeli su ga do vješala da ga objese. Mi Zeničani ne smijemo zaboravljati ta imena. Historija se na ovim prostorima pod ovom kapom nebeskom, a posebno na Balkanu, posebno i u ovoj našoj jedinoj državi BiH ne piše grafitnom olovkom pa da se može izbrisati, već je ispisana na krvlju - poručio je Bilić.

Predsjednik Saveza udruženja antifašističkih boraca Zeničko-dobojskog kantona Sretko Radišić istakao je kako se “slobodoljubivo stanovništvo nije mirilo sa okupacijom i pružalo je otpor te na tom putu bilo je tortura i velikih žrtava” u četverogodišnjoj okupaciji Zenice.

- Kako god, ovo je jedan od najvažnijih datuma u povijesti ovog grada i ja mislim da se taj datum, Dan oslobođenja, srodio s građanima Zenice. Uspostavio je blisku vezu i neće nikada biti zaboravljen, kao danas i kao što će to biti u narednim godinama - kazao je Radišić, te podvukao da su borci “masovno stradavali i na današnji dan 1945. godine”, kada je okupator pod pritiskom partizanskih jedinica bio prinuđen napustiti ove krajeve.

Zeničani su organizovali Prvi zenički partizanski odred početkom 1942. godine, koji je u majskom četničkom puču iste godine, a kog je predvodio Golub Mitrović, ostao bez rukovodstva jer su pogubljeni u tom puču, navodi Fena.

Sve do sredine 1944. godine, istakao je, taj partizanski odred nije mogao doći sebi, ali je u zeničkom naselju Tetovo postojala ilegalna partijska organizacija te su mladići na “zvjerski način platili cijenu svoga angažmana za slobodu”. Krajem januara 1943. godine, dodao je, na zvjerski su način pogubljeni u Kaznioni, odnosno današnjem Kazneno-popravnom zavodu u Zenici.