ZASTAVA SFRJ I SRBIJE NA ′KROVU AFRIKE′: Banjalučanka Dragica i Novak iz Sokoca osvojili čuveni Kilimanjaro

Uspon je trajao 4 i po dana.

  • Šareni svijet

  • 18. Apr. 2025  18. Apr. 2025

  • 0

Oni nisu alpinisti, ali su odlučili da se popnu na krov Afrike, 5895 metara visok Kilimanjaro, čuvenu planinu za koju se vezuju mnogi mitovi i o kojoj je pisao i legendarni Ernest Hemingway. Rečeno, učinjeno! 

Banjalučanka Dragica Pajević, visokopozicionirana menadžerka u Svjetskom programu hrane UN, te Novak Marić, inženjer građevinarstva iz Sokoca, koji živi u Beogradu, nedavno su osvojili Kilimandžaro.

Kada su stigli na krov Afrike, postavili su dvije zastave: zastavu Republike Srbije, čiji su oboje državljani, te zastavu SFRJsa crvenom petokrakom, obilježje države u kojoj su rođeni.

Da su već od samog početka pohoda bili u odličnom raspoloženju, svjedoči i kratki video, u kojem Novak hrabri Dragicu i podstiče je da “pojačaju tempo”.

Triumfalnom trenutku osvajanja krova Afrike i postavljanja zastava, prethodile su, naravno, žestoke pripreme: dani i dani vježbanja u teretani, trčanja, plivanja, kontrolisane ishrane, kako bi ojačali, stekli kondiciju i mentalno i fizičko zdravlje neophodno za ovakav poduhvat.

Polazna tačka im je bio glavni grad Kenije, Nairobi, gdje Dragica živi i gdje joj je Novak došao u posjetu. Potom duga i zahtjevna vožnja od 400 kilometara, afričkim drumovima, do grada Arushe u susjednoj Tanzaniji.

Od Aruše su se zaputili ka živopisnom gradiću Moshi, koji je polazna tačka ekspedicije.

– Priznajem, brinula sam da li ću uspjeti da se popnem na Kilimanjaro i da siđem s planine, ali još sam više brinula kako ću, nakon tolikog napora, sjesti za volan i odvesti nas nazad u Nairobi. Srećom, i Novak je sjajan vozač i nije mu problem da vozi lijevom stranom druma, što je “naopako” u odnosu na Evropu – kaže Dragica za Srpskainfo.

Srećom, sve je prošlo dobro. Uspon je trajao 4 i po dana, a još skoro 2 dana je bilo potrebno za ništa manje zahtjevno spuštanje sa planine. Na tom putu se valajlo boriti sa umorom i “planinskom bolešću” izazvanom naglim padom, odnosno porastom atmosferskog pritiska.

Na visini većoj od 3.000 metara je prilično teško disati.

– Bila sam malo umorna, iscrpljena, preplanulo lice, mučnina, bol u mišićima, ali sve to to očekivano. I sve je prošlo za nekoliko dana – kaže Dragica.

Ostalo je iskustvo koje se pamti do kraja života i dobrobit po zdravlje. Jer, kako kažu naši alpinisti – početnici, na svojoj su se koži uvjerili da su stručnjaci u pravu kada kažu da planinarenje jača srce, pluća i mišiće i da je najbolji lijek protiv depresije i anksioznosti.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...