Nakon 2017. godine, vjernici pravoslavci i katolici ponovo ove godine na isti dan, u nedjelju, 20. aprila,  proslavljaju ovaj najveći kršćanski blagdan.

“Vaskrs je za nas hrišćane najznačajniji, najveći praznik koji praznujemo. To je praznik ustajanja Isusa iz mrtvih. To je potvrda sve njegove propovjedi, sve njegovog djela koje je proveo ovdje na zemlji. Apostol Pavle, govoreći o važnosti Vaskrsa, kaže da Hristos nije vaskrso uzalud bi bila vjera naša. To je centralni događaj, centralna manifestacija o koga se vrte svi praznici, za koga su vezani i godišnji krug i sve ono što proslavljamo u crkvi, čak i svaku nedjelju mi proslavljmo kao Vaskrs u malom. I zato je u suštini i za nas to jako bitan i značajan praznik, značajan blagdan.

Ove godine proslavljamo to zajedno odnosno u isti datum kada pada i Uskrs. Nerijetko se to dešava, ali eto dešava se zbog različitih izračunavanja datuma Vaskrsa. Uvijek nekako bude naš pravoslavni Vaskrs vezan sa Pashu, jevrejsku, ali ne nekako u dane Pashe nego sedam dana poslije ili nekih četrnaest dana poslije punog mjeseca, poslije proljetne ravnodnevnice. Ovom prilikom htio bih svima hrišćanima da čestitam praznik Vaskrsa, da im poželim zdravlja, napretka, sreće božijeg blagoslova, onoga što na je svima potrebno, mira među ljudima i tolerancije. To je ono da nam ovaj Vaskrs donese sve ono čemu se nadamo najboljem i da ih pozdravim jednim tradicionalnim pozdravom “Hristos vaskrse, vaistinu vaskrsje””, rekao je u vaskršnjoj poruci protojerej Marko Maleš, paroh Srpske pravoslavne crkvene opštine u Zenici na veliki petak.

“Ovi dani koje zovemo 'Sveto trodnevlje' su najvažniji za da tako kažem nastanak kršćanstva bez kojih kršćanstvo ne bi postojalo. U ta tri dana uvijek naglašavam imamo 'Veliki četvrtak', to je dan kada je Isus s učenicima proslavio svoju posljednju večeru i kada je rekao da to što čini, čini iz ljubavi.

Ljubav uvijek mora biti požrtvovna, ako nije  požrtvovna to onda životi postaju životi površine. Nakon 'Velikoga četvrtka' je 'Veliki petak' jedan dan tišine, jedan dan ozbiljnosti u crkvi i mogli bismo reći da Isusova muka i njegov način ljubavi koji je pokazao toliko čist i možda najčišći uopće u povijesti.

Čak i Platon četristo godina prije Krista govori o pravedniku koji ne slijedi mišljenja drugih nego je pravedan radi same pravednosti i da će trpjeti, čak kaže i da će biti raspet na križ.

Evo mogli bismo reći u svim okolnostima mraka u svim događajima koji su se dogodili na 'Veliki petak' on do kraja ostaje ljubav. On čak prašta i svojim neprijateljima. Zato, nekako ako vjerujemo u tu ljubav, vjerujemo u to dobro onda nekako ne bi mogao život ići dalje ako se ne bi zagledali u jednog čistog, jednog pravednog i da je on pobjedio i mrak smrti i mrak mržnje i da je on postao svjetlo. I zato govorimo i vjerujemo u uskrsnuće. Ono što je simbolično za kršćanstvo jesu farbanje jaja da nekako pokažemo kako život postoji unutra koliko nam god bio tajanstven život u jednom jajetu dovoljno je  malo topline i da iz njega nastane život. Tako nekako se i čovjek  mora grijati na tom suncu ljubavi koje zovemo Isus da bi njemu nastao taj život dobra, život ljubavi taj vječni život.

Uskrs se događa u ovo proljetno vrijeme kada ponovo sva priroda buja i neki teolozi o contineo creazio o stalnom, neprekidnom stvaranju tako možemo govoriti i o trajnome Uskrsu. On svake godine uvijek hoće u ljudima da pobudi to dobro, da pobudi ljubav, da se zagledao do kraja onoga koji je bio čist i da se jednostavno to uskrsuće događa u nama”, rekao je u uskršnjoj poruci fra Marko Kepić, župnik crkve Sveti Ilija u Zenici također u petak.