Ključni uzrok sadašnje krize u BiH su rezultati opštih izbora, održanih 2022. godine, kada je Milorad Dodik bestidno pokrao glasove i pogazio volju naroda. 

Sjetićete se da je bilo i ponovljeno, ali nikad završeno, brojanje glasova, ali je naprasno prekinuto i Suad Arnautović, tadašnji šef CIK-a, proglasio je Dodika pobjednikom, piše novinar Slobodan Vasković.

-I dan danas je ostalo nepoznato gdje je i kod koga bio Arnautović dva sata prije proglašenja rezultata. Ta dva sata bili su odlučujući da Dodika proglasi pobjednikom i omogući mu da uzurpira poziciju predsjednika RS.

Države EU su priznale Dodikovu ukradenu pobjedu; SAD su dugo “vagale”, pa su se priključili EU; Christian Schmidt, visoki predstavnik, na kojem sada Dodik gradi sve svoje odbrane, kratko je tada konstatovao “bilo je manjih tehničkih problema”.

Time je stavljena tačka na izborne rezultate, uzalud su bili protesti, krenulo se u izbacivanje SDA iz vlasti na državnom nivou i gdje god se moglo. Bakir Izetbegović poražen je od Denisa Bećirovića, čime se međunarodna zajednica zadovoljila, uz “najbrže formiran Savjet ministara” koji još nije rasformiran, ali jeste totalno deformisan.

Ostalo je nepoznato šta je Dodik obećao najmoćnijim zemljama Zapada da bi prihvatile “manje tehničke nepravilnosti”, odnosno beskrupuloznu krađu izbora?  

Možemo samo nagađati, ali bez snažnih i velikih obećanja ne bi dobio lažni izborni sertifikat; Ta obećanja morala su ići ka jačanju države BiH, a vjerujem da je Dodik štošta obećao i oko Kosova i oko NATO i svega što je strancima palo na um samo da ostane “u sedlu”.

Vrijeme je pokazalo da je Dodik slagao one kojima je obećao to što im je obećao, pa je, kada su Schmidt i EU u pitanju, postao ogromna anomalija u BiH, dok SAD nisu mijenjale svoj negativan stav prema lideru SNSD-a.

Važno je još naglasiti da zemlje EU nisu htjele pratiti SAD-e koje su, u brojnim epizodama, uvodile sankcije Dodiku i svima koji su sarađivali sa njim, njegovim porodičnim firmama…

Tek nakon što je Dodik naložio i sproveo donošenje brojnih antiustavnih zakona, Njemačka i Austrija su mu uvele sankcije. Očekuje se da to učini još jedan broj zemalja iz EU; Holandija, prije svega.

Jednostavnije rečeno, sve što je Dodik počinio nakon pokradenih izbora jeste posljedica gaženja volje naroda, beskrupulozne izborne pljačke i njeno prihvatanje od stranaca.

Sukob Dodik - Schmidt nije nikakav “epski sukob”, već sudar Dodika sa onima koje Schmidt predstavlja, Zapadom, i posljedica njegovih neispunjenih obećanja Zapadu.

Dodik je brzo vukao poteze, gomilajući neustavne zakone, tražeći sagovornika sa kojim bi “rješavao probleme” i bio dio rješenja, iako je on ključni problem trenutne teške političke situacije u BiH.

Sagovornike još uvijek nije našao, iako ima plaćene agente u birokratiji EU, u Briselu.

Nemanje sagovornika i nemogućnost njegove omiljene igre “Jovo nanovo”, Dodika stavlja u veoma tešku situaciju iako je on već odvojio RS u granicama BiH, a, eventualno, donošenje novog Ustava RS značilo bi i njeno definitivno otcjepljenje od BiH.

Istina je da Dodik ne dozvoljava da se dio antiustavnih zakona u potpunosti primjenjuje na teritoriji RS, kao što su zabrana rada Suda i Tužilaštva BiH, Sipe; Nije osnovan ni prvi saziv VSTS RS…

Sve je to “mrkva” koju nudi kako bi postao sagovornik, ali nije je još niko zagrizao.

Premda je javno pokazao i dokazao disfunkcionalnost BiH, jer nije uhapšen nakon što mu je Sud BiH odredio jednomjesečni pritvor pošto se nije javljao na pozive za saslušanja; Dodik je i dalje u veoma teškim problemima.

Očekuje se donošenje pravosnažne presude Suda BiH zbog “manjih tehničkih problema”, odnosno neizvršenja odluka visokog predstavnika; U tom procesu Dodik je, prvostepeno, osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS.

Za Dodikom je raspisana centralna potjernica koju on ignoriše; Na nju ne reaguju ni bezbjednosne službe BiH, ali ni takva situacija ne može trajati vječno.

Dodik je na udaru Tužilaštva BiH i zbog korupcionaške afere “Vila”.

Da ne nabrajam dalje; Notorna činjenica je da je EU sa Dodikom “tikve sadila” i sada joj se “o glavu obijaju”.

Obijaju i to vrlo brutalno, ako se samo sjetimo prijetnji koje je u Banjaluci nedavno doživjela njemačka ministarka Ana Lirman i njenog progona.

Zbog svega rečenog, EU ne treba da se krije iza BiH, čekajući da njene impotentne bezbjednosne strukture upotrijebe “VEP aparat” (“Uz pomoć VEP-a budućnost je lijepa”) i pokrenu se, već bi trebale aktivno pomoći tim agencijama da učine ono za šta su u njih skršili desetine miliona.

Tikve bi EU mogle prekupo doći, zaključio je Vasković.