Milioni siromašnih ili nedovoljno bogatih najčešće su sasvim isključeni iz medicinske skrbi, pa u slučaju bolesti moraju ili nalaziti dodatne poslove, ili ulaziti u dužničko ropstvo.

S druge strane, svaka pomisao na približavanje europskim standardima zdravstvene zaštite u političarskim krugovima - uz nekoliko iznimki - prokazuje se kao promoviranje socijalizma i nameće se teza da bi opće zdravstveno osiguranje bilo protivno američkom viđenju slobode izbora. Otprilike, zašto bi se plaćalo osiguranje ako nisi bolestan. Naravno, nema dileme oko plaćanja osiguranja za automobile koji niti su pokvareni niti razbijeni. 

A kako stoje stvari s bogatijim slojevima? Prema najnovijem istraživanju o povezanosti bogatstva i smrtnosti u SAD-u i Europi, čiji su rezultati objavljeni u uglednom New England Journal of Medicine, čak i njima ne piše se naročito dobro. Ukratko, postoji značajan jaz u stopi smrtnosti između našeg kontinenta i SAD-a, a čak i najbogatiji Amerikanci živjet će kraće od bogatih Europljana. U nekim slučajevima, kraće i od siromašnih stanovnika našeg kontinenta.

Istraživanje je pokazalo i ono što se već zna i bez velikih analiza, nego čistim promatranjem: razlika u mortalitetu najsiromašnijih i najbogatijih slojeva daleko je veća u SAD-u nego kod nas. Objašnjenje koje daju autori studije je jednostavno, Europljani znatno lakše dolaze do zdravstvene zaštite i općenito društvene potpore. Osim toga, društvena struktura u Europi je znatno jača, s jačim vezama među različitim slojevima.

Ima i drugih tumačenja, portal Science Alert citira ekonomisticu specijaliziranu za zdravstvo Irene Papanicolas sa sveučilišta Brown: "Nalazi su gorki podsjetnik da čak ni najbogatiji Amerikanci nisu zaštićeni od sistemskih problema koji pridonose kraćoj očekivanoj starosti, poput ekonomske nejednakosti ili rizičnih faktora poput stresa, načina ishrane ili opasnosti iz okoliša."

Autori istraživanja usporedili su brojeve o zdravlju i mirovinama kod točno 73.838 ispitanika dobi između 50 i 85 godina, od 2010. do 2022. I kod europskih i kod američkih ispitanika, oni su bili podijeljeni u četiri grupe po razini bogatstva. Tim je proučavao šansu svake od promatranih grupa da umre tijekom proučavanog razdoblja, što je - smatraju - davalo jak pokazatelj zdravlja i očekivanog doživljenja. I u sve četiri imovinske skupine, Amerikanci su ispalo lošiji od svojih europskih suispitanika.

Stopa smrtnosti varira i unutar Europe, no najzanimljiviji podataka je onaj po kojem su siromašnije skupine u Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj imale duži očekivani život od najbogatijih skupina Amerikanaca, prema tome koliko je ljudi umrlo u promatranom razdoblju. Generalno promatrano, najbogatiji pojedinci imali su 40 posto manju šansu da će umrijeti u ispitivanom razdoblju od onih najsiromašnijih. No, kad se pogledaju sve četiri imovinske grupe, stopa smrtnosti je za ogromnih 40 posto bila niža u sjevernoj i zapadnoj Europi nego u SAD-u. 

To svakako remeti uobičajene predodžbe o životu bogatih, s lakšim pristupom kvalitetnijoj hrani, boljim uvjetima života i boljoj zdravstvenoj skrbi. Naime, pokazuje se da je itekako važno i gdje se živi, i kako je organiziran pristup svim tim blagodatima. 

(Tportal)