Piše: DINO BAJRAMOVIĆ

Uoči posjete pape Franje Sarajevu, 6. juna 2015., naš sagovornik bio je Inoslav Bešker, dopisnik "Jutarnjeg lista" iz Italije.  

Inoslav Bešker (Foto: Arhiv)

Uz Silvija Tomaševića sa HRT-a, doajen izvještavanja iz Rima i Vatikana i vjerovatno najznačajniji novinar sa ovih prostora koji je, u glavnom gradu Italije i sjedištu Rimokatoličke crkve stalno bio prisutan. Nažalost, ni Inoslav ni Silvije više nisu među nama.

APOSTOLSKO PUTOVANJE

Ali, naše je da se prisjetimo tog velikog događaja, zapravo njegove najave. Razgovor sa dr. Beškerom bio je u magazinu "Slobodna Bosna" objavljen u četvrtak, 4. juna, a sada ćemo prenijeti neke njegove dijelove. Papa je stigao u subotu.

"Način kako je papa Franjo iznenada objavio da ide u Sarajevo, 'ako Bog dâ', poprilično je iznenadio i one koji se profesionalno bave vatikanskim zbivanjima. Što da Vam kažem: to nije znao ni glavni urednik Vatikanskog radija o. Franco Lombardi, koji je istodobno i ravnatelj Ureda za novinstvo Svete Stolice. Lijepo je rekao na Radiju da je najava sve njih iznenadila. Pa ako on nije znao... Naravno da Papi nije tek tako tog jutra palo na pamet da bi mogao baš do Baščaršije, pa se odlučio. Papa, ne samo sadašnji, ne putuje u neku zemlju bez poziva katoličke biskupske konferencije u njoj, bez poziva državne vlasti, a u zemljama gdje katolici nisu većinska konfesija ni bez poziva poglavarstva većinske vjerske zajednice. Poziv mu je uputio u Vatikanu Dragan Čović, što je značilo da su se usuglasili već prije u tročlanom Predsjedništvu - a Vi bolje od mene znate kako se ono usuglasuje. Papa ga je prihvatio, što znači da je prethodno bio suglasan i sarajevski Rijaset“, govorio nam je Inoslav Bešker:

"Iz Papina poziva na molitvu za uspjeh posjeta glavnom gradu BiH jasno se vidi da je Franjo odabrao Sarajevo - poprište nedavnoga krvavoga međuetničkog sukoba s elementima terorizma i čak genocida, predstavljenoga kao sukob konfesija i religija, odnosno kao sukob civilizacija - kao vidikovac s kojega se još jednom treba osuditi svako nasilje koje se poziva na vjeru i na Boga, svaki terorizam, svako ubijanje.

I danas, čim se u svijetu spomene Bosna i Hercegovina, ljudi se sjete rata... I Bosna i Hercegovina u cjelini, a i Sarajevo, žrtva najdulje opsade u XX stoljeću, ostaju u svjetskome kolektivnom imaginariju dijametralno suprotni primjeri: i kako se može živjeti zajedno ili barem jedni pored drugih u miru, pa i u bratstvu, i kako krvoproliće lako počinje a nužno završava kad se takva neka krhka ravnoteža naruši. Podsjetiti na taj primjer ne negdje na periferiji, nego u samoj Evropi sasvim je logično za Papu, koji se i nedavno za opće audijencije zgrašao što se u istočnoj Ukrajini kršćani kolju međusobno.“

Interesovalo nas je tada i koji su bili glavni razlozi posjete pape Franje Bosni i Hercegovini: "Dolazi prvo da utvrdi katolike u vašoj zemlji u njihovoj vjeri. To je klasičan cilj svakoga apostolskog putovanja, bez obzira na vjerski sastav zemlje koju posjećuje. Specifičan cilj sadržan je u poruci Mir vama!, kojom je, po Novom zavjetu, uskrsli Isus pozdravio apostole, ali koja u poratnom Sarajevu ima i aktualan povijesni i politički sadržaj: ne ratujte! To kaže katolicima, to kaže njihovim sunarodnjacima drugih konfesija ili vjera. Papa Franjo je poznat i kao impulzivan svećenik, što ne znači nepromišljen, nego ponajprije spontan.  

Papa Franjo i kardinal Vinko Puljić u Sarajevu 2015. godine (Foto: Arhiv)

On do protokola drži koliko mora. Pridržava se regula sigurnosti ne zato što se boji za se, nego da se nešto zla ne dogodi onima koji se okupljaju radi njega. Nije vjerojatno da će se kretati 'izvan protokola', ali lako je vjerovati da će iznenaditi nekom izjavom. Na to nas je i dosad naviknuo."

U Rimu i u Vatikanu nije se tog juna o posjeti Bosni i Hercegovini govorilo više nego u drugim prilikama. 

NIKAD NIJE BIO NEKI VEL'KI VJERNIK

Pričali smo i o tome da Katolička crkva zabranjuje smrtnu kaznu, a u pretprošlom stoljeću ju je provodila. Je li liberalna postala Crkva ili su se vremena promijenila, pitali smo Inoslava Beškera. "Ovaj Papa više inzistira na milosrđu, ali ne liberalizira nauk, ne mijenja ga. Pozvao se izričito na Isusa, koji nije odobrio prostituciju, Bože sačuvaj, ali je poštedio bludnicu rekavši, prvo, neka se kamenom na nju baci tko je bez grijeha, a onda joj je, otpustivši je, rekao: 'Idi i ne griješi više!' Nije joj rekao: 'Dobro si prošla, nazad na posao, prostituiraj se!' Razvrstavanje svećenika na liberalne i konzervativne je, po meni, promašeno - ali dijelim ih na one koji prema bližnjemu imaju više sućuti i milosrđa i na one koji doktrinu stavljaju iznad čovjeka. A upravo je Isus objašnjavao da nije čovjek radi subote, nego subota radi čovjeka. Ali ja sam pogrešna adresa za tu vrstu pitanja - nisam vjernik, naime", odgovorio je te 2015. na naše pitanje hrvatski univerzitetski profesor i novinar, splitski, zagrebački i milanski đak, koji je bio vrlo pouzdan, razborit i analitičan sagovornik, i k tome još, lični poznanik pape Franje.

Pitali smo našeg sagovornika prije deset godina i koje su sličnosti, a koje, pak, razlike, u pontifikatu Ivana Pavla II i pape Franje: "Jedan je došao iz staljinizma, drugi iz vojne diktature. To nije moglo ne utjecati. Ali razlika je bila i u karakteru. Papa Wojtyła je bio za dijalog, očekujući da će tako uvjeriti, a papa Bergoglio je za dijalog, očekujući da će tako razumjeti. Ali obojica su, svaki u skladu sa svojom savješću, vjerno slijedili nauk Katoličke crkve. Još su stari Rimljani govorili: cum duo faciunt idem, non est idem, što znači da se i ista akcija razlikuje ovisno o onome tko je provodi. Možemo obojica pjevati istu pjesmu, imati isti sluh, ali glasovi su nam drukčiji."

U samo dvadeset dana, podsjetili smo dr. Beškera tada i na to, papa Franjo se zamjerio Turcima i Izraelcima. Izjavio je da su Turci nad Armenima 1915. počinili “prvi genocid u XX stoljeću”, a onda je Vatikan priznao Palestinu.

"U pogledu genocida nad Armenima je papa Franjo samo ponovio što je već prije njega rekao sv. Ivan Pavao II. Stav Svete Stolice tu se ne mijenja, kao ni turska reakcija. Umjesto da priznaju i krenu dalje, oni se uporno bore za bolju prošlost, kao da su Balkanci. I oko Palestine stvar je već dulje jasna. Palestinski diplomatski predstavnik akreditiran je pri Svetoj Stolici još od 1999., a Sveta Stolica se izjasnila i za primanje Palestinske Države u Ujedinjene nacije. Novost je samo što je u međusobnom ugovoru ona nazvana Palestinskom Državom - a ne, recimo, Autonomnom palestinskom upravom.

Ali taj naziv je već priznala većina članica OUN-a - što znači da je Sveta Stolica samo primila k znanju što je stav većine u svjetskoj organizaciji, a time i u svjetskoj zajednici. Ne bih to uvrstio ni u kakvu hrabrost sadašnjeg pape, nego u dosljednost institucije koju on zastupa i predstavlja, a kadšto i vodi.“

Danas, deset godina kasnije, Palestina je kamen na kamenu, a Izraelci su od oktobra 2023. ubili više od 50.000 Palestinaca.

U junu 2015. čulo se i pitanje da li će papi Franji Hrvatska biskupska konferencija oprostiti što prvo dolazi u Bosnu i Hercegovinu? "Ja ne bih rekao da je tu posrijedi neko rivalstvo. Uostalom, među katolicima u Hrvatskoj prevladava dojam da Papa dolazi Hrvatima u Bosnu i Hercegovinu - što je danak bosanskohercegovačkoj etnogenezi u kojoj religijska odnosno konfesionalna pripadnost određuje i etničku, pa i nacionalnu - za razliku od, naprimjer, Albanaca, koji su prvo svi Albanci, a tek poslije se pitaju križaju li se ili klanjaju. Uostalom, Kolinda Grabar-Kitarović pozvala je Papu i u Hrvatsku, pozvali su ga i biskupi, rekao je da bi rado došao, vjerojatno će i doći, ali ne ni ove ni 2016. godine. Ako su pametni, u Hrvatskoj bi morali biti sretni što Papa nema hitnog razloga dolaziti, jer znači da mir u Hrvatskoj nije (još) ugrožen." Tako je govorio novinar INO o papi FRANJI.

I dodao: "Papa Franjo je popularan je, rekao bih, zbog četiri razloga. Prvo - on je papa. Nema pape koji ne privlači mase. Okupljale su se pred Benediktom XVI, koji je privatno, znam iz vlastitog iskustva, veoma ljubezan čovjek, možda malo plah, ali sigurno nije neki komunikacijski magnet. Drugo - on zaista zna komunicirati. Nije medijski komunikator, kao papa Wojtyła, koji je isto imao dara za spontanu komunikaciju, u što sam se mogao uvjeriti osobno, a vidio sam i kako je 1988. znao razgovarati na jedan način sa studentima i profesorima u Lublinu, te kako je dijalogizirao s mladima za zadnjeg boravka u Krakówu. 

Papa Franjo (Foto: Facebook)  

Papa Bergoglio je spontani komunikator - ali zapanjujuće je da on nije, kažu, bio takav prije izbora za Papu. Prije je bio stidljiv, sam je rekao da je imao smrtni strah prije svakog intervjua - a sada govori krajnje slobodno i nevjerojatno otvoreno, čak intimno, kako nijedan papa nije dosad govorio s medijskim poslenicima. Nema sumnje da je njegova otvorenost i spontanost zarazna. Treće - on je svećenik s izraženom empatijom. Suosjeća sa sugovornikom, njegova sklonost milosrđu nije naučena, nije poza, nego je dio njegova poziva - a to se osjeti. Tko empatiju ima, empatiju i priziva. Četvrto - on je sklon smijehu. I papa Wojtyła se volio smijati, ali u svom društvu, ne javno - a ovaj je prvu svoju audijenciju s novinarima protkao zafrkavanjem zbog našeg posla. 'Kupio' nas otprve. Kako da ne bude popularan, kad je novinare 'kupio'?“