U 91. godini života umro je Enver Moralić, vlasnik najveće vinarije u Hrvatskoj, Kutjeva d.o.o.

BiznisInfo.ba je više puta pisao o Moraliću kao jednom od najuspješnijih i najbogatijih Bosanaca i Hercegovaca, s obzirom da je rođen u BiH, gdje je i započeo svoj poslovni put.

Koliko je bogat ne zna ni sam, rekao je jednom prilikom, te napomenuo kako ima dovoljno, odnosno i previše, te da se polovine želi riješiti, piše Biznisinfo.ba.

Rođen je 1935. u Kotor Varoši nedaleko Banja Luke, u porodici sa šestero braće i sestara. Ovaj uspješni poduzetnik prve velike novce zaradio je na trgovini naftom.

Naime, srednju školu je završio u Banjoj Luci, a početkom šezdesetih na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu diplomirao agronomiju. Kao dijete maštao je da ima mnogo zemlje, ali je ipak nakon fakulteta otišao u sasvim drugo područje.

Najprije u trgovinu umjetnim gnojivom i sredstvima za zaštitu bilja, a onda u naftni biznis. U Vrbovcu je trebalo biti njegovo prvo radno mjesto, budući da je imao ugovor s poljoprivrednom zadrugom.

I kada se spremao za početak rada pozvao ga je direktor Kemikalije iz Zagreba i ponudio mu mjesto agronoma. Kemikalija je u bivšoj Jugoslaviji bila jedno od najvećih izvozno-uvoznih preduzeća, a jedna od djelatnosti bila je poljoprivreda, odnosno sredstva za zaštitu bilja i umjetna gnojiva. Tako je on svoju ljubav prema poljoprivredi mogao i tamo razvijati.

Poslovna putovanja su mu donijela dragocijene kontakte, naročito nakon što je postao šef predstavništva Kemikalije u Frankfurtu. Međutim, nakon nekoliko godina on se razilazi s matičnom firmom i u Njemačkoj osniva vlastitu kompaniju “Kemokomplex”. Firma je bila jedna od najjačih u Evropi po trgovini naftom i petrohemijskim proizvodima.

Osnovao je privatnu firmu Kemokompleks i oženio se Njemicom s kojom je dobio četvero djece. Kemokompleks je trgovao petrokemijskim proizvodima. Moraliću su u poslu pomogle međunarodne veze koje je izgradio kroz rad za Kemikaliju. Kemokompleks je tako startao s već osvojenim dobavljačima i tržištem u zemljama komunističkog svijeta.

Došao je u Kutjevo 2004. godine te preuzeo tadašnji Kombinat. Tada se njegovo bogatstvo procjenjivalo na 200 miliona eura, što ga je stavljalo na poziciju trećeg najbogatijeg čovjeka u Hrvatskoj.

Bio je jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u Evropi, u vlasništvu je Imao nekoliko hemijskih tvornica, naftna polja i tvornice plastike u Kazahstanu, nekretnine u Kanadi te rudnik nikla u Rusiji. Bio je veliki zaljubljenik u vinograde i konje.

“Kutjevo Vinarija” kupila je 2021. godine i firmu “Novi Žitopromet” iz Bijeljine.

Slučajno ušao u naftni biznis

– U posao s naftom sam ušao slučajno. Imao sam veze od ranije, uglavnom sa Sovjetskim savezom i tada istočnim blokom, kroz poslove s hemijom, inžinjer sam agronomije, i specijalnost su mi bila pesticidi. Trgovina naftom je zbog kretanja cijena posljednjih godina postala jako rizičan posao. Naftom se danas uglavnom bave multinacionalne kompanije, tu nema šanse za malog igrača. Prije je bilo da jedan brod od 100 hiljada tona košta deset, 15 miliona eura, sada međutim košta 100 miliona. Odlučio sam se povući iz tog posla. Nije mi potrebno time se baviti – pojasnio je Moralić.

Sredinom devedesetih on odlučuje iz inozemstva, Njemačke, se vratiti u Hrvatsku. Prvo je želio kupiti PIK Vrbovec, no, politika mu to nije dozvolila. Umjesto toga on za vrijeme Tuđmanove vladavine kupuje poljoprovredno dobro “Božjakovinu”, a nakon skoro deset godina postaje vlasnikom i “Kutjeva”. Kutjevačka Graševina nadaleko je poznata.

– Mi smo najveći proizvođač vina ovdje, Kutjevačko je vrhunski brend. Mnogi se pitaju kako i kada sam se počeo baviti vinima. Šalim se i kažem, a u tome ima i istine, kad sam naime imao sedam, osam godina, u Kotor Varoši smo imali bašču u kojoj je bilo svega. U jednom ćošku, ispod jabuke bila je divlja loza. Nabrao sam tog grožđa, bila je jesen i stavio ga u flašu koju sam začepio otučkom od kukuruza. Nakon dva, tri dana dođem s prijateljima, igrali smo se opet, i hajde sad da vidimo šta se desilo s flašom. Otučak je izletio, ostalo pola flaše, probam, pa to nije ni loše bilo, popijemo to, ali se i opijemo (smijeh) – ispričao je u jednom intervjuu.

Zasmetao Tuđmanu

Kad je riječ o ulaganju u Hrvatsku, rekao je da nije došao u Hrvatsku da zaradi novac, već sam da ga potroši.

– E, sad, ukazala se prilika da prvo kupim “Božjakovinu”, nakon te tri hiljade hektara zemlje, valjda i ta genetika i san da imam puno zemlje, su me vukli da ulažem još. Prije “Kutjeva” je bio PIK Vrbovec. Tuđman je bio predsjednik države. Preduzeće je bilo u problemima, i sa upravom PIK-a sam dogovorio njegovu kupovinu. Dogovorili smo cijenu od 150 miliona maraka, dao sam kauciju, završeno je uglavnom bilo sve i s Fondom za privatizaciju, ostalo je još samo da napravimo konačni ugovor, tada nastaju problemi.

Tuđman je rekao: “Ne može musliman to kupiti”. Ok, ne može. Nisam se mnogo bunio. Novac mi je vraćen i tu priču sam zaboravio. U svakoj privatizaciji ima raznih interesa i igrača. Za “Kutjevo” nije bilo baš mnogo interesanata, jer je ono bilo, iako jedan fantastičan kombinat, također i dosta u dugovima. Dogovorio sam se da ja to preuzmem, i nisam imao problema. Kasnije sam malo izučavao u vezi PIK-a, možda je neko nešto i Tuđmanu rekao, može biti, ali ja sam danas sretan da se sve tako odigralo. Vjerujem da Ovaj gore ima svoju odlučujuću riječ – prisjetio se tada Moralić.