Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik danas je govorio za banjalučku Alternativnu televiziju a centralna tema njegovom istupa ponovo je bilo političko Sarajevo i Bošnjaci koje optužuje za rušenje Dejtonskog sprazuma.

"Današnja politička elita kod muslimana želi osvetu. Oni su sebe uvjerili u to da su Srbi ti koji su im neko zlo nanijeli. Zlo je bilo na svim stranama. Stradali su i Srbi od bošnjačkih formacija, njihovih terorističkih grupa i mnogo čega drugog. Ali, svi su se nadali da bi 30 godina nakon prekida rata mogli da imamo ono što svakome pripada. Jedina mjera je upravo to da je BiH mogla da živi nekako ako u njoj nema dominacije jednih nad drugima. Današnji politički Bošnjaci isključivo žele dominaciju", kaže predsjednik Srpske i dodaje:

"Njima nije dovoljno da se obračunaju s Miloradom Dodikom. Oni žele da vide uništenu Republiku Srpsku, zato o njoj govore kao o 'šumskoj Republici', ima onih koji kažu RS, nikad ne žele da kažu Republika Srpska, ili manji entitet, to je gotovo uobičajeno".

Naglašava da to sve govori o patološkoj mržnji prema Republici Srpskoj.

"Samo naivni, ili blesavi, mogu da misle da to nije tako. Iluzija ne treba da postoji. Na kraju krajeva, Sarajevo nikada nije moglo da živi ako nije eksploatisalo čitavu BiH. I prije rata to je bio centar finansija. Banjalučka Privredna komora, koja je okupljala ovdje 17 opština, bila je druga po izvozu u bivšoj Jugoslaviji. Tad izvoz nije bio Hrvatska i Srbija, nego je bio izvan Jugoslavije. Sav devizni priliv je išao u Sarajevo, a nama su ovdje slali inflatorne dinare. Zato su u Banjaluci samo sjedili ljudi u Čajevcu ili Vitaminci, Jelšingradu i nekim drugim firmama tog vremena, gdje se tražila nekvalifikovana, polukvalifikovana ili kvalifikovana radna snaga bez mnogo ljudi sa Univerziteta, a oni su razvijali sofisticirane djelatnosti po Sarajevu i gradili Sarajevo kao centar. Sad je to prekinuto. Ono što imaju u FBiH nije dovoljno da nahrani tog monstruma koji se zove Sarajevo", kaže predsjednik Dodik i nastavlja:

"Do sada je to išlo nekako. 40.000 ljudi je primalo plate od međunarodnih organizacija, pomoć, od rada u ambasadama i to je nekako moglo da zamijeni. Sada već polako ti izvori nestaju. Amerika sada podvlači crtu i gleda koliki su troškovi. Ima čak ideja, čuo sam, da se ukine Ambasada, jer nema potrebe da bude tamo i da bude pokrivena iz nekog drugog centra. I mnogo čega tu ima. Oni su naviknuti da svojim jadikovkama žive jedan život u kome ne rade ništa, osim toga što isporučuju raznim strancima plačljivu priču o njima kao o najboljima koje niko ne razumije. U suštini, oni su najgori koje svi razumiju".