Ukrajina je predstavila jedan od svojih najnovijih i najmoćnijih udarnih dronova, UAC FP-1, koji može preletjeti do 1600 kilometara i nositi bojevu glavu tešku čak 113 kilograma. To ga čini znatno moćnijim od ranijeg modela PD-1, proizvedenog još prije nekoliko godina, čiji je domet do 1000 kilometara i koji vjerovatno nosi znatno lakši teret, piše Forbes.

Tvrtka UAC, zajednički ukrajinsko-češki projekt, uložila je velik trud u unapređenje detalja kako bi FP-1 imao veći domet i nosivost. Najveća razlika u odnosu na starije dronove je ta što nema podvozje. Za razliku od PD-1, koji polijeće na kotačima, FP-1 se lansira s rampe pod kutom, uz pomoć raketnog potiska iz trupa.

Dron je prvi put službeno predstavljen javnosti na nedavnom sajmu u Kijevu, no u proizvodnji je već od prošle godine i već je korišten u borbi.

Dronovi u službi dubinskih udara

Ukrajina se sve više oslanja na vlastite udarne dronove koji redovito pogađaju ciljeve poput zrakoplovnih baza i rafinerija duboko unutar ruskog teritorija. Za takve udare najčešće se koriste prepravljeni sportski zrakoplovi Aeroprakt A-22, u koje su umjesto pilota ugrađeni daljinski i autonomni sustavi upravljanja.

No ti zrakoplovi, čija osnovna cijena premašuje 80.000 dolara, nisu idealno rješenje. Imaju prostranu kabinu i konstruirani su za upravljanje iz kokpita, što ih čini nepotrebno teškima za funkciju bespilotne letjelice. Upravo zato, iako nose bojevu glavu od oko 100 kilograma, domet im je manji od 1300 kilometara.

FP-1 - učinkovitije rješenje

FP-1, čija se cijena procjenjuje na više od 100.000 dolara, nudi bolji omjer nosivosti i dometa. Uklanjanje podvozja dodatno mu povećava učinkovitost, na većini letjelica ono čini do 5% ukupne mase, a ako je sklopivo, zauzima i dragocjeni unutarnji prostor.

Zanimljivo je i iskustvo američke tvrtke Kratos, koja je prilikom dodavanja podvozja svom dronu Valkyrie morala prepoloviti nosivost, s četiri bombe (ukupno 450 kg) na dvije (225 kg).

Još učinkovitiji način lansiranja dronova je uz pomoć kolica koja se odbacuju nakon polijetanja. Takav sustav omogućuje dronu postizanje veće početne brzine na pisti i izbacuje potrebu za raketnim potiskom i teškim podvozjem. No to je primjenjivo samo na dronove koji se mogu vratiti, uz pomoć padobrana. FP-1 to nije. Riječ je o jednokratnom udarnom dronu koji se zabija u cilj i eksplodira. Povratak se ne očekuje.