Indija i Pakistan ponovno su na rubu vojnog sukoba, šest godina nakon posljednje eskalacije iz 2019., koja je izazvala globalni strah od moguće nuklearne katastrofe. Trenutni sukob potaknut je nedavnim smrtonosnim terorističkim napadom na turiste u dijelu Kašmira koji kontrolira Indija, a situacija je dodatno zakomplicirana promjenom strateških savezništava velikih sila. Dok Indija sve više surađuje sa Zapadom, ponajprije SAD-om, Pakistan  u nabavi oružja gotovo u potpunosti ovisi o Kini. Tako sukob između ove dvije nuklearne sile postaje još jedna arena u globalnom nadmetanju  između Washingtona i Pekinga.

Tradicionalno nesvrstana Indija posljednjih je godina znatno smanjila svoju dugogodišnju vojnu ovisnost o Rusiji te se intenzivno okrenula američkoj vojnoj industriji. SAD je sada postao važan faktor indijske sigurnosti, što odražavaju milijarde dolara vrijedne nabavke američkih oružanih sustava poput helikoptera AH-64E Apache. Francuska i Izrael također su postali značajni dobavljači indijske vojske, čime se dramatično promijenila slika nekadašnje indijske vojne strategije iz vremena Hladnog rata.

IZMEĐU SAD I KINE

Istovremeno, važnost Pakistana za američke interese je znatno opala završetkom rata u Afganistanu, zbog čega se Islamabad okrenuo Kini koja danas pokriva čak 80% pakistanskih potreba za oružjem. Pakistan je nekada bio ključni američki saveznik, posebice tijekom sukoba sa Sovjetskim Savezom u Afganistanu 1980-ih, kada je uz američku pomoć značajno unaprijedio svoje zračne snage. No, nestankom strateškog interesa SAD-a za Pakistan, Kina je zauzela tu poziciju, dodatno jačajući svoje veze s Islamabadom kao ključnim saveznikom.

Te promjene jasno ukazuju na novu geopolitičku realnost u Južnoj Aziji, gdje sukobi između Indije i Pakistana sada imaju dodatnu dimenziju nadmetanja velikih sila. Amerikanci su, prema izjavama nekadašnjih visokih vojnih dužnosnika, sada čvrsto na strani Indije, dok Kina otvoreno podupire Pakistan. Takva situacija mogla bi rezultirati scenarijem u kojem bi Indija u budućim sukobima djelovala uglavnom zapadnim, a Pakistan kineskim oružjem.

Američki predsjednik Donald Trump te potpredsjednik JD Vance otvoreno su podržali Indiju nakon terorističkog napada prije mjesec dana , što je u New Delhiju interpretirano kao svojevrsno zeleno svjetlo za vojne operacije protiv Pakistana, usprkos formalnim američkim apelima na suzdržanost. Značajnu pažnju privukla je činjenica da se ruski predsjednik Vladimir Putin nije odmah oglasio podrškom predsjedniku Narendra Modiiju, što je simbolički označilo zahlađenje odnosa Indije i Rusije. Sedam dana nakon napada ruski ministar vanjskih poslova kontaktirao je indijskog kolegu, a tek nedavno su Modi i Putin razmijenili direktnu komunikaciju.

PODSJEĆANJE NA 2019. GODINU

Suprotno tome, kineski predsjednik Xi Jinping nedvosmisleno je stao uz Pakistan, opisujući ga kao "čvrstog prijatelja i svevremenskog strateškog partnera". Ovakva kineska retorika dodatno je pojačala osjećaj podjele u regiji, naglašavajući dubinu rivalstva između Pekinga i Washingtona.

Dugogodišnje teritorijalne napetosti između Indije i Kine također su se intenzivirale posljednjih godina, što dodatno komplicira ukupnu situaciju. Dok se Indija priprema za sukob s Pakistanom, Kina nije samo promatrač nego i aktivni saveznik Islamabada. Ova činjenica dodatno povećava rizik od pogrešnih procjena i eskalacije sukoba koji može prerasti u ozbiljnu regionalnu ili čak globalnu krizu.

Primjerice, sukob iz 2019. godine, kada je pakistanski F-16, proizveden u SAD-u, srušio indijski zrakoplov ruske proizvodnje, otkrio je duboke slabosti u sposobnostima i pripremljenosti indijske vojske. Incident je tada izazvao oštre reakcije iz New Delhija prema Washingtonu, zbog navodnog kršenja sporazuma o korištenju američkih borbenih aviona samo za protuterorističke akcije. SAD je nastojao smiriti situaciju tvrdeći kako je upozorio Pakistan, iako su američki dužnosnici dobro znali stvarnu svrhu pakistanskog jačanja zračnih snaga.

Nakon tog incidenta Indija je uložila milijarde dolara u modernizaciju vojske, povećavajući svoj vojni proračun i mijenjajući dobavljače u korist zapadnih zemalja. Ipak, američka administracija nastavila je podržavati pakistanski F-16 program kroz servisiranje i održavanje ovih aviona. Ta iznimka, međutim, više nije dovoljna da Pakistan zadrži snažne veze sa SAD-om, zbog čega će Peking nastaviti biti ključni saveznik Islamabada.

Bivši američki dužnosnici izražavaju zabrinutost zbog ovakvog razvoja događaja, tvrdeći da bi bilo kakav incident sličan onome iz 2019., uz pogrešne procjene ili tehničke greške, mogao brzo eskalirati u ozbiljan regionalni sukob, pogotovo s obzirom na nuklearni arsenal obje zemlje. Kako se nacionalistička retorika intenzivira na obje strane granice, američki analitičari upozoravaju na iznimnu osjetljivost trenutne situacije u Južnoj Aziji, gdje i najmanja greška može dovesti do katastrofalnih posljedica.

Konačno, nova dinamika između Indije, Pakistana, SAD-a i Kine ilustrira šire promjene u globalnom geopolitičkom sustavu, gdje su tradicionalni odnosi i savezi zamijenjeni novim, složenijim i opasnijim konfiguracijama moći. U takvom kontekstu Južna Azija ostaje jedna od najopasnijih kriznih zona današnjice, u kojoj svaka kriza prijeti da preraste u sukob globalnih razmjera.

(SB)