Tešanjsku javnost krajem prošle godine potresao je slučaj brutalnog vršnjačkog nasilja u Osnovnoj školi „Huso Hodžić“, gdje su trojica učenika drugog razreda fizički napala svog školskog druga M. H., zbog čega je dječak bio životno ugrožen. Nakon operacije i višemjesečne borbe porodice za istinu, slučaj je dobio i sudski epilog.

Kako je potvrđeno iz Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona, trojica maloljetnika počinila su krivično djelo „Teška tjelesna povreda“. Ipak, s obzirom na to da su djeca mlađa od 14 godina, protiv njih se ne može voditi krivični postupak. Postupanje je prepušteno nadležnom Centru za socijalni rad u Tešnju, koji je obavezan preduzeti mjere iz svoje nadležnosti. (federalna.ba)

Incident se dogodio 23. oktobra 2024. godine, a detalji koji su kasnije isplivali u javnost izazvali su šok i nevjericu. Prema riječima Harisa Hundura, oca povrijeđenog dječaka, njegovog sina su „bacili na pod i nemilosrdno šutirali po stomaku pred cijelim razredom“.

– Djeca od sedam godina! Uhvatili ga za vrat, bacili na pod i tukli ga nogama. Moj sin se nakon dva dana počeo žaliti na jake bolove u stomaku, a kada smo stigli u bolnicu, hitno je operisan. Hirurzi su mu dijagnosticirali stres ulkus – od prevelikog stresa mu je pukao čir i sadržaj se izlio u stomak. U tom trenutku nismo znali hoće li preživjeti, kroz suze je ispričao Hundur za emisiju Afirmativa.

Iako je škola znala za incident, roditelj tvrdi da nije na vrijeme obaviješten, niti su mu iz škole objasnili razmjere nasilja.

– Sve sam morao saznati od drugih roditelja. Tek tada sam shvatio da to nije bio dječiji nesporazum, već brutalno premlaćivanje. Policijski izvještaj čak sadrži i pogrešan datum incidenta, a iz škole nisu bili voljni razgovarati, rekao je Hundur, dodajući da neće stati dok se ne utvrdi puna odgovornost svih uključenih.

Pedagozi iz susjednog Doboja, kao i pomoćnica direktora OŠ „Vuk Karadžić“ Ljubica Vukojević, već su ranije upozorili na zabrinjavajući trend – nasilje među djecom sve češće se javlja i u nižim razredima osnovne škole.

Pitanja o odgovornosti škole, obrazovnih i socijalnih institucija i dalje ostaju otvorena. Roditelji, stručnjaci i šira javnost s pravom se pitaju: kako je moguće da djeca od sedam godina budu sposobna za ovakav čin, i šta je zakazalo – porodica, škola, društvo?