Osvrćući se na posjetu američkog predsjednika Donalda Trumpa Bliskom istoku, izraelski analitičari i sigurnosni istraživački centri u Tel Avivu skreću pažnju na značajne promjene u prioritetima američke politike u regiji.

Prema njihovim analizama, Trumpova administracija nastoji preoblikovati regionalni poredak u skladu s interesima Washingtona, jačajući svoj utjecaj kroz nove saveze, posebno sa Saudijskom Arabijom, dok se uloga Izraela kao ključnog strateškog partnera smanjuje.

Uprkos ranijem prevladavajućem uvjerenju o političkom „medenom mjesecu“ između Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, izraelski analitičari slažu se da je taj odnos „brzo zahladio“ i da trenutno prolazi kroz prikrivenu „krizu“. Smatraju da Netanyahu predstavlja prepreku američkim naporima da redefiniraju savezništva na Bliskom istoku zbog svojih tvrdokornih stavova i odbijanja da se u potpunosti povinuje američkim smjernicama.

Netanyahu je prepreka

U članku pod naslovom „Trumpova administracija želi novi Bliski istok, a Netanyahu joj stoji na putu“, objavljenom u listu Yedioth Ahronoth, politički analitičar Nadav Eyal piše o pogoršanju odnosa između Washingtona i Tel Aviva, navodeći da je „medeni mjesec“ između Trumpa i Netanyahua završen.

Prema Eyalu, Trumpova administracija nastoji uspostaviti novi regionalni poredak, ali smatra da su politike Netanyahuove vlade prepreka ostvarenju tog cilja. Trump, koji želi postići značajan uspjeh tokom svoje posjete regiji, poput oslobađanja talaca, smatra da „Netanyahu ne prati promjene i drži se stavova koje je vrijeme pregazilo“.

Istovremeno, Trumpova posjeta Saudijskoj Arabiji i Kataru dobija snažan zvanični zamah, što odražava sve izraženije zbližavanje s Washingtonom, dok odnosi s Izraelom prolaze kroz fazu napetosti i ponovnog definiranja. Iako se okolnosti neprestano mijenja, neizvjesnost i dalje obavija budućnost ovog saveza.

Eyal kaže da se „Izrael priprema za veliku vojnu operaciju u Gazi u sklopu novog plana koji uključuje djelomičnu okupaciju i pokušaj oslobađanja talaca“, oslanjajući se na rezerviste kako bi se nadoknadio nedostatak u redovnoj vojsci. Dodaje da „Hamas, uprkos vojnim naporima, ne pokazuje znakove predaje.“

Analitičar zaključuje da su odnosi između Trumpa i Netanyahua krhki, podložni poboljšanju ili pogoršanju, u trenutku kada Washington nastoji oblikovati konture novog Bliskog istoka, čak i po cijenu zaobilaženja svojih tradicionalnih partnera poput Izraela.

Ciljevi posjete

Trumpova posjeta Saudijskoj Arabiji nosi ekonomske i strateške implikacije, s fokusom na jačanje ekonomske saradnje, potpisivanje važnih odbrambenih sporazuma te saradnju u oblasti konvencionalnog i nuklearnog naoružanja. To odražava napore Washingtona da učvrsti ulogu Rijada kao ključnog saveznika u novom regionalnom poretku koji američka administracija nastoji oblikovati.

U tom kontekstu, izraelski analitičari vjeruju da Trump, sa svojom nepredvidivom ličnošću i promjenjivim izjavama, na bliskoistočna pitanja gleda isključivo kroz prizmu trgovinskih interesa. On daje prioritet direktnim američkim interesima i ne ustručava se vršiti pritisak na svoje najbliže saveznike ako se njihovi stavovi suprotstavljaju njegovoj viziji.

Čini se da američka administracija više ne smatra Izrael, a posebno Netanyahuovu vladu, najpouzdanijim partnerom u provedbi ove vizije. Umjesto toga, vidi ga kao stranu koja se mora pokoriti američkim direktivama, a ne obrnuto.

Analitičari smatraju da Trump nastoji postići konkretan uspjeh tokom posjete, poput oslobađanja talaca ili postizanja simboličnog sporazuma, kako bi ojačao svoj imidž vođe koji uspješno sklapa dogovore. Međutim, ostvarivanje tog cilja zahtijeva veću fleksibilnost Izraela, što je teško postići s obzirom na Netanyahuovo insistiranje na svojim stavovima, bez obzira na sve veći pritisak SAD-a.

Osjetljiv trenutak za Netanyahua

U članku pod naslovom „Trumpova posjeta regiji počinje loše za Netanyahua“, Yossi Verter, analitičar lista Haaretz, primijetio je da Trumpova posjeta dolazi u osjetljivom trenutku za Netanyahua, posebno nakon  američkog sporazuma sa Husima i nuklearnog sporazuma sa Saudijskom Arabijom, što odražava promjene u regiji.

Verter smatra da se Netanyahu nalazi u „političkom vakuumu“ i da mu je važnije da umiri izraelsku javnost u svojim svakodnevnim izjavama nego da se bavi sudbinom talaca u Gazi, dok pitanja poput razmjene zarobljenika i primirja ostaju nejasna.

Verter smatra da su ključna pitanja za Izraelce hoće li Trumpova posjeta rezultirati konkretnim sporazumima ili samo obećanjima. Napominje da Trumpovi nagovještaji o proširenju „Abrahamovog sporazuma“ mogu zasjeniti druga pitanja.

Bez obzira na napetosti, Verter smatra da nema potrebe žuriti s proglašavanjem kraja odnosa između Trumpa i Netanyahua, budući da obojicu pokreće podrška slične biračke, iako ta veza možda ne obećava svijetlu budućnost. S obzirom na to da Trump ulazi u svoj drugi mandat, postalo je jasno da je nezadovoljan Netanyahuom. Ipak, dvije strane mogle bi pokušati poboljšati odnose kako se izbori budu približavali, iako se stvari često odvijaju nepredvidivo.

Ključne promjene

U konačnici, izraelske procjene odražavaju rastuću zabrinutost u vezi s položajem Izraela u novoj američkoj strategiji, koja, čini se, preusmjerava fokus prema Zaljevu, posebno Saudijskoj Arabiji. To bi moglo dovesti do dugoročnih strateških promjena u regionalnoj ravnoteži snaga, piše Al Jazeera.

Prema Institutu za studije nacionalne sigurnosti Univerziteta u Tel Avivu, ovi događaji pokazuju značajnu promjenu u položaju Izraela u okviru odnosa SAD-a u regiji.

Institut je objavio procjenu situacije pod nazivom „Između nuklearnog sporazuma i vojnog napada na Iran – prema konačnoj odluci“, koji su pripremili istraživači Tamir Heyman i Raz Zimmt. U dokumentu se razmatra budućnost iranskog nuklearnog programa u svjetlu pregovora, koji su počeli u aprilu uz posredovanje Omana, između iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Aragchija i američkog izaslanika Stevea Witkoffa.

Procjena navodi da pregovori predstavljaju ključni trenutak koji bi mogao dovesti ili do diplomatskog sporazuma koji bi spriječio eskalaciju ili do zajedničke američko-izraelske vojne intervencije ako pregovori ne uspiju spriječiti Iran da se približi nuklearnom oružju.

Iako i Teheran i Washington preferiraju politički put, procjena naglašava da, u slučaju vojne opcije, Izrael mora koordinirati svoje korake sa SAD-om kako bi osigurao odvraćanje, umanjio posljedice napada i spriječio bilo kakav pokušaj Irana da obnovi svoj nuklearni program.

Istraživački centar također naglašava da napad mora biti dio šire kampanje koja ne bi bila ograničena samo na nuklearna postrojenja, već bi uključivala i suzbijanje regionalnog utjecaja Irana i ograničavanje njegovog raketnog programa. Smatraju da vojni uspjeh mora biti praćen političkim procesom koji bi učvrstio strateške ciljeve i spriječio ponovne prijetnje u budućnosti.