Večeras se održava prva polufinalna večer Eurosonga 2025 u švicarskom Baselu, sa početkom u 21:00 sat. Kao i svake godine, takmičenje počinje nastupom prošlogodišnjeg pobjednika, što znači da će večar Eurosong otvoriti Nemo sa pjesmom "The Code". 

Uprvoj polufinalnoj večeri za prolaz u finale takmiči se ukupno 18 zemalja: Estonija, Island, Poljska, Portugal, Slovenija, Švedska, Ukrajina, Albanija, Azerbejdžan, Belgija, Hrvatska, Kipar, Holandija, Norveška, San Marino, te Italija, Španija i Švajcarska – tri predstavnika “Velike petorke” koji su automatski kvalifikovani za finale. Od njih 18, pet ih mora ispasti večeras. 

Još šestoro će biti eliminisano u drugom polufinalu u četvrtak, 15. maja.

U drugom polufinalu takmiči se 19 zemalja: Srbija, Austrija, Litvanija, Jermenija, Crna Gora, Grčka, Irska, Australija, Letonija, Češka, Izrael, Malta, Finska, Danska, Luksemburg i Gruzija, te Njemačka, Francuska i Velika Britanija koje su se direktno plasirale u finale. 

Veliko finale je u subotu, 17. maja, i nastupit će ukupno predstavnici 26 europskih zemalja. 

Favoriti 

Glavni favorit je predstavnik Švedske KAJ, čija je pjesma "Bara Bada Bastu" oda moćima saune, zajedno sa plesačima u peškirima. Ovo će biti prvi put poslije 27 godina da švedski predstavnici pjevaju na maternjem jeziku. Na takmičenju za švedskog predstavnika na Eurosongu KAJ je dobio najveći broj glasova u povijesti ovog takmičenja. Inače, Švedska se može pohvaliti izuzetnim uspjehom na Eurosongu, a pobjednik je bila ukupno sedam puta. 

Prema kladionicama na drugom mjestu je Austrija, koju ove godine predstavlja Johannes Pietsch, operski pevač koji nastupa pod umetničkim imenom JJ, sa pesmom „Wasted Love“. 

Ove godine na Evroviziji je ne jedna, već dvije pjesme posvećene živopisnoj kulturi Il Bel Paese ili prelijepoj zemlji sa prijatnom klimom, uživanju i hedonizmu.

Prva pjesma je, što nije iznenađujuće, iz San Marina – nezavisne mikrodržave koja se ugnjezdila unutar sjeverno-centralne Italije. Pod nazivom Tutta L'Italia, slavi sve, od fudbalske reprezentacije, preko njenih vinograda, do Mona Lize (pod njenim italijanskim imenom Đokonda).

Estonski 'Espresso Macchiato' je već izazvao negodovanje nekih Italijana, u izvedbi Tommy Cash, jer karikira italijanske stereotipe. 

Troje takmičara pokušava da se 'provuče ispod radara', pogotovo Miriana Conte sa Malte sa numerom Serving.

U originalnoj verziji, refren pjesme se vrtio oko fraze „serving kant” – riječ kant je malteška za „pjevanje”, ali i žargonski engleski izraz koji definitivno ne znači pjevanje već pi***. To je referenca na dobro poznatu frazu u svijetu dreg klubova, ali nekoliko zemalja se žalilo da je prekršila smjernice za emitovanje, što je dovelo do hitne izmjene teksta. Ako je štos trebalo da privuče medijsku pažnju, uspio je.

Još jedan takmičar koji se poigrava seksualnim aluzijama je Go-Jo iz Australije. On želi da „popijemo gutljaj” mliječnog šejka iz njegove „specijalne šolje”, pa neka svatko tumači to kako mu je volja. 

Slušaćemo i Finkinju Eriku Vikman, čija je pjesma Ich Komme opisana kao „radosna poruka zadovoljstva, ekstaze i stanja transa”. Napravljena da oponaša vođenje ljubavi, podsjeća na legendarne gej himne kao što su Your Disco Needs You Kylie Minogue i Hot Stuff Donne Summer.

Malo toga u životu je razornije od rečenice: „Bojim se da je rak”. Opaka bolest pogađa svakog drugog čovjeka i, iako su se procenti preživljavanja dramatično poboljšali, uticaj može biti razoran. Ove godine, troje takmičara Evrovizije imaju srceparajuće pjesme o raku, gubicima, praznini koju su osjetili.

Francuska pjevačica Louane ima tragično iskustvo. Njena pjesma Maman je intiman razgovor sa njenom majkom, koja je umrla kada je imala samo 17 godina. U tri stiha, Louane opisuje „prazninu” koju je osjećala; i kako je prazninu ispunila lošim ponašanjem i besmislenim ljubavnim vezama. Ali, kako pjesma napreduje, ona poručuje majci da se skrasila i da je našla svrhu… tako što je i sama postala majka.

Norvežanin Kyle Alessandro podijelio je sličnu priču, kada je njegovoj majci dijagnostikovan rak u jesen 2023. Srećom, ona je sada u remisiji, ali nešto što je rekla tokom liječenja inspirisalo je njegov ulazak na Evroviziju: „Nikad ne gubi svoju svjetlost“. Kyle je uzeo tu rečenicu i pretvorio je u udarnu pop pjesmu o preživljavanju nedaća.

Klemen Slakonja, u Sloveniji poznatiji kao komičar, ali njegova balada Koliko nam je vremena ostalo napisana je nakon što je njegovoj supruzi, glumici Mojci Fatur, dijagnostikovan rak koštane srži. Dok pjeva, Klemenovi igrači ga podižu u vazduh i drže naopačke, da bi predstavili zbunjenost i nesnađenost porodice.

Belgijanac Red Sebastian (nazvan po raku iz Male sirene) predstavlja pjesmu o cjelonoćom rejvu i slobodi i oslobađanju. Omiljeni među obožavaocima, rejv elementi iz 1990-ih Strobe Lights (stroboskopi) čine se pomalo zastarjelim, ali njegovo pedantno koreografisano izvođenje je poslastica.

Danska pjevačica Sissal ima sličan zvuk u pjesmi Hallucination koji bez napora odaje priznanje Loreen, dvostrukoj pobjednicu Evrovizije. Sissal je rekla da je njen najveći cilj bio da publika osjeti da ne može da sjedne tokom pjesme. Misija ostvarena.

Njemačka se nada da će prekinuti 15-godišnji niz neuspjeha sa pjesmom Baller, superupečatljivom trans himnom koja bi se bez problema primila u čuvenom berlinskom noćnom klubu.  Pjesmu izvode brat i sestra iz Austrije Abor & Tynna, koja je nedavno preboljela laringitis.

Energična dance-rap pjesma predstavnika Islanda, Roá u izvedni VÆB, govori o veslanju od Islanda do Farskih ostrva, „jer bez obzira šta se dešava u životu, samo nastavljate da veslate kroz talase”. Nažalost, nije tako duboko kao što zvuči.

Španska zvijezda Melody se bolje snalazi u pjesmi Esa Diva, muzičkom numerom sa flamenko gitarom, koja dokumentuje njen put do slave.

A azerbejdžanska Mamagama donosi glatku pop pesmu Run With U u kojoj se čuje i rif na sazu – instrumentu dugog vrata sličnom buzukiju.

Duo iz Albanije, Shkodra Elektronike,  koji žive u Italiji, i spajaju etno ton iz njihovog rodnog grada Skadra, sa progresiv-elektronskim zvukom. Njihova pjesma Zjerm (Vatra) zamišlja vrijeme kada će međukulturalno razumijevanje dovesti do mira i harmonije – svijeta bez potrebe za vojnicima i hitnom pomoći, i gdje bi „ulje mirisalo na jorgovan”.

Asteromáta je takođe ukorenjena u istoriji i sjećanju, kako Klavdia, predstavnica Grčke, opisuje neraskidivu vezu koju izbjeglice dijele sa njihovom domovinom.

Holandski pjevač Claude ima optimističniji pristup. Izbjeglica iz krvavog građanskog rata u Demokratskoj Republici Kongo, preselio se u Holandiju sa devet godina i zaljubio se u Evroviziju dok je čekao u izbjegličkom centru. Njegova pjesma, C'est La Vie, odaje počast njegovoj mami, koja ga je naučila da gleda optimistično iako su u teškoj situaciji. Pun slobode i radosti, kombinuje elemente šansone i francusko-karipskog zuka. Prognozira mu se plasman u prvih 10.

Uspjeh „gotske vještice” Bambie Thug iz Irske na prošlogodišnjoj Evroviziji stvorio je pravu grupu imitatora 2025.

Poljska pjevačica Justina Steckovska, koja predstavlja svoju zemlju drugi put, čak je uključila slovensku magiju u pjesmu Gaja, prizivajući duh majke Zemlje da je „očisti” od toksične veze. To je prikladno intenzivan nastup, sa Justinom koja pjeva duge note i svira bijesni solo na violini, prije nego što je zakače za grede na par užadi.

Marko Bošnjak pravi Poison Cake da nahrani njegove mučitelje, uglavnom ljude koji su ga bombardovali homofobičnim porukama mržnje nakon što je izabran da predstavlja Hrvatsku. Kritike su bile toliko oštre da je izgubio glas i pet dana nije mogao da izađe iz kuće. Njegova pjesma je prikladno melodramatična, prepuna grlenih sintisajzera i jezivih zvukova dječje graje na igralištu. 

Eteričniji pristup ima letonska grupa Tautumeitas, čija se pjesma Bur Man Laimi prevodi kao „pjevanje za sreću”. Podsjećajući na Bjork i Enju, njene preklapajuće narodne harmonije zasnovane su na tradicionalnim letonskim svadbenim pjesmama, što je čini jednom od najzanimljivijih ove godine.

Dalju misteriju pruža Teo Evan sa Kipra. Tekst njegove pesme Shh je zagonetka koju je napisala bivša teniserka Elke Tiel: Njena „skrivena istina biće otkrivena na sceni Evrovizije”. Nastup je smješten između dva dijela skele u rekreaciji čuvene skice Leonarda da Vinčija o Vitruvijanskom čovjeku – tako da ipak postoji nešto što možemo da naslutimo.

Među najboljima je Kiss Kiss Goodbye, češkog Adonksa, koji skače iz anđeoskog falseta u uznemirujući bariton dok se suočava sa odsutnim ocem. Litvanski bend Katarsis je zanimljiv eksperiment, sa namjerno omalovaženom rok pjesmom koja kaže da su „temelji svega počeli da trunu”. Nazvana Tavo Akys (Tvoje oči), dostiže ubjedljiv vrhunac, ali teško je vidjeti je kao pobjednika, osim ako Evrovizija iznenada ne privuče publiku depresivnih emo tinejdžera.

Ovu grupu zaokružuju jermenski pjevač Parg, sa pjesmom Survivor, inspirisan popularnim bendom Imagine Dragons, kao i srpski Princ od VranjE sa baladom Mila.

Četiri godine poslije pobede italijanske grupe Maneskin, evrovizijsko rok oživljavanje se nastavlja.

Italija se ponovo vratila tom zvuku, zahvaljujući Lucio Corsi i njegovoj glem rok baladi Volevo Essere Un Duro (Želio bih da sam čvrst momak). Delikatna himna za ljude koji osjećaju da se ne uklapaju, podsjeća na to kako je Lucio maltretiran kao dijete i kako je odrastao da prihvati vlastitu krhkost. U jednom trenutku pjeva: „Umijesto zvijezde, [ja sam] samo slina”.

Portugalski indi bend Napa takođe ima vajb 1970-ih, kanališući Wings (Krila) Pola Makartnija na mekom roku u pjesmi Deslocado. To je još jedna pjesma o migraciji, napisana nakon što je bend bio primoran da se preseli sa Madeire na portugalsko kopno zbog ekonomske krize.

Posljednji, ali ne i najmanje važni, jeste ukrajinska grupa Ziferblat, koja nastavlja zapanjujući niz visokokvalitetnih predstavnika na Evroviziji u jeku rata sa Rusijom. Njihova pjesma, Bird Of Pray, neočekivana je mješavina zvuka benda Cars iz 1970-ih, i gitarskog rifa iz Sweet Dreams My LA Ex Rejčel Stivens, a stihovi su puni nade za ponovnim susretom sa njihovim najmilijima.

Izrael ima jaku formu u ovoj kategoriji i ponovo podiže ljestvicu sa New Day Will Rise, melanholičnom klavirskom baladom pjevanom na mješavini engleskog, francuskog i hebrejskog. Pjesmu izvodi Juval Rafael, 24-godišnjakinjakoja je za dlaku izbjegla smrt na muzičkom festivalu Nova, kada su palestinske ekstremističke grupe, predvođene Hamasom, iznenada napale jug Izraela 7. oktobra 2023, ubivši samo na tom mjestu 378 ljudi.

Njeno učešće nije zapisano kritikama kao nastup Eden Golan, prošlogodišnje predstavnice Izraela.

To se ne može reći za gruzijsku takmičarku Marijam Šengeliju, koja je izviždana tokom nastupa prije Evrovizije zbog njene navodne podrške autoritarnoj, proruskoj, anti-LGBT vladajućoj stranci u zemlji, Gruzijskom snu. Šengelija je negirala optužbe, ističući da je njena pjesma Freedom (Sloboda) uzbudljiva, kvazimilitaristička balada i da govori o „slobodi izbora, slobodi da voliš, slobodi da živiš kako želiš da živiš”.

Crnogorska predstavnica Nina Žižić bavi se porodičnim zlostavljanjem u pjesmi Dobrodošli, dubokoj i prefinjenoj baladi. Pjevačica, koja je već učestvovala na Evroviziji 2015. godine, stihove prenosi sa strašću i iskrenošću.

Na kraju, ali ne i najmanje važno, imamo branioca titule Švajcarsku, koju predstavlja 24-godišnja Zoe Me, koja sebe opisuje kao „malu vilu”. Prikladno, njena pjesma Voyage (Putovanje), koju je sama napisala, delikatna je kao vilinska krila, koja leprša uz tihu molbu da se ljubazno ophode jedno prema drugom. Automatski se kvalifikovala u finale kao predstavnica zemlje domaćina. 

Da sumiramo, na ovogodišnjoj Euroviziji nas očekuje sauna, gotika, seksualne aluzije, balade, rok...