U svim strahotama rata u Ukrajini, patnja hiljide civila koje je otela Rusija jedna je od najgorih, ali postoji opasnost da bude zanemarena.

Mirovni pregovori o završetku rata u Ukrajini još uvijek stoje na mrtvoj tački, a sudbina nestalih civila se ne spominje u diplomatskim inicijativama kao što je mirovni plan Donalda Trumpa o kojem se trenutno raspravlja, o zahtjevu za njihovo oslobođenja nema ni riječi. Ono što se događa, kako svjedoče preživjeli, je pravi horor, piše Sky News. 

Ukrajina je identificirala gotovo 16 000 civila izgubljenih u gulagu od 180 zatvora na okupiranim područjima, ali i samoj Rusiji, čak i do Sibira. Riječ je o civilima koje je Rusija nezakonito zarobila iako međunarodni zakoni kažu da je riječ o ratnom zločinu. Dokazi o zlostavljanju sve su brojniji. Zarobljeni civili preživljavaju mučenja, silovanja, batinanja, a mnogi ne izlaze živi iz zatvora.

Ukrajinska odvjetnica za ljudska prava i dobitnica Nobelove nagrade za mir Oleksandra Matvijčuk kaže da je razgovarala sa stotinama ljudi koji su preživjeli rusko zatočeništvo i prošli tamo neslućene užase.

Poslao jedno pismo nakon nestanka

“Bili su to muškarci i žene, uglavnom civili. Opisivali su mi kako su ih tukli, silovali, zatvarali u drvene kutije. Rezali su im prste, čupali nokte, bušili ih. Propuštali električne udare kroz genitalije. Jedna žena mi je rekla da su joj oko iskopali žlicom”, svjedoči Matvijčuk.

Kada su ruske snage početkom invazije zauzele sjever Kijeva, među zarobljenima je bio i novinar Dmytro Khilyuk. Njegovi roditelji, oboje u poznim godinama i bolesni, od tada ga više nisu vidjeli. Poslao je jedno pismo nekoliko mjeseci nakon nestanka – i to je bilo sve. “Stari smo i bolesni”, kaže njegova majka Halyna, koja je nakon moždanog udara vezana za krevet.

“Već četiri godine nemamo nikakvih vijesti o našem jedinom sinu. Ne znamo gdje je, kako je. Ne mogu više ovako. Zašto moje dijete mora tako patiti? Sve što čujemo su priče, razgovori, najave… a ništa se ne mijenja. Mogu svakog dana umrijeti… i nikad ga više ne vidjeti.”

Izgubio polovinu svoje težine i većinu zuba

Prije godinu dana, pušten je jedan od zatočenika koji je s Dmytrom dijelio ćeliju. Rekao je da je novinar izgubio pola tjelesne težine i većinu zubi. Njegov kolega i prijatelj, novinar Stas Kozluk, duboko je potresen. “Ne mogu ni zamisliti što sve čovjek proživljava kad tri godine provede zatvoren u takvim uvjetima. Iskreno, ne znam kako da mu pomognem. I to je najgore”, priznaje.

Ruske vlasti ne objavljuju nikakve podatke o civilima koje drže zatočene, protivno pravilima ratovanja. Ukrajinske službe informacije prikupljaju putem puštenih zatvorenika , koji, dok su zatočeni, pamte brojeve rodbine drugih, kako bi prenijeli barem tračak nade kad izađu. No sistem je bešćutan. Tisuće ljudi i dalje je izgubljeno u zloglasnoj mreži zatvora poznatoj po sadizmu, mučenju i potpunoj izolaciji.

“Svijet ih je zaboravio”, upozorava Matvijčuk.

„Mislim da svijet ne razumije, prije svega, okrutnost i neljudske uvjete u kojima su Ukrajinci držani u ruskom zatočeništvu“, kaže ona. "Drugo, ne razumiju da Rusija nije pritvorila samo vojsku, već i civile. A prema Ženevskoj konvenciji, moraju biti odmah pušteni bez ikakve razmjene, bez ikakvih uvjeta." dodaje.