Piše: DINO BAJRAMOVIĆ

Tako to obično bude s “Partibrejkersima”. Dođu, “raznesu” i odu. Dobro je što se u posljednjih dvadesetak godina po festivalima koji se organizuju u Bosni i Hercegovini vrti istih dvadesetak bendova pa onda na Zorana Kostića Caneta i ekipu ne čekaš puno. Pa taj zvuk možeš slušati, ako voliš, sigurno jednom godišnje.

Ako živiš u Sarajevu, nije daleko ni do Mostara na koncert, jer ako ne nastupaju na nekom sarajevskom beer festu onda su na nekom mostarskom summer festu.  

KRIŽALJKA ILI "UKRŠTENE REČI"

Svoj novi sarajevski koncert „Partibrejkersi“ su odsvirali u Domu mladih, u subotu 24. maja. Mjestu kojem oni, zapravo, i pripadaju, kao što pripadaju i beogradskom „Domu omladine“ ili SKC-u. Veći broj koncerta “Partibrejkersa” u glavnom gradu Bosne i Hercegovine od Daytona naovamo organizovan je u klubu “Sloga”, a nešto i na otvorenom.

Ali, kako god “kupuješ, prodaješ, oduzimaš i dodaješ” taj "Dom mladih" na Skenderiji je ishodišna tačka: polazna, krajnja i referentna. Svuda pođi, ali u "Dom mladih" dođi.  

Foto: S. B.

Istina, mogli bi se već konačno organizatori dogovoriti sa zvukom, pa da u svakom dijelu prostora bude isti, ali valjda to treba malo više i platiti. Tako da je najbolje ostati vjeran poluprofesionalnim principima, a tebi ako se sluša dobar zvuk siđi među raju, a ako o tome baš i ne vodiš računa, onda ćeš za šankom, od one čuvene dvije riječi “Hipnotisana gomila” čuti samo “mila”.

U "Domu mladih" je isti dan, u 11 sati, održana i promocija Canetovu knjige "Ukrštene reči". Prostor „Ex-YU Rock Centra“ bio je pravo mjesto za takav događaj.  

Izvještaji u našim medijima koji su vezani za koncerte svode se na ono, sad već čuveno “svirali su neke od svojih najvećih hitova”. Dobro, jesu, i spomenutu “Hipnotisanu gomilu”, i “Hiljadu godina, i “Put za jug”, i "Kreni prema meni". I sve to u drugoj polovini drugog dijela koncerta. Nešto kao, ostavi hitove za kraj. Možda neko tako i voli, ali moglo bi se to u set listi malo promiješati, a onda i da publika bude stalno “u elementu”. Ovako je bilo podosadnih momenata oko naboja i intenziteta, ali ono što je konstanta kod "Partibrejkersa" je izuzetno kvalitetna i respektabilna svirka.

ČVRSTO, TEČNO, TAČNO

Orkestar sastavljen od solo, ritam i bas gitare te bubnja predvodi Nebojša Antonijević Anton, koji je sa Canetom dvojac iz originalne postave iz 1982., koja ove godine proslavlja četiri decenije od promocije svoje prve ploče, “Partibrejkers I” sa etiketom zagrebačkog “Jugotona” danas “Croatia Recordsa”. Tako da im je ovo i neka vrsta rođendanskog koncerta. Bendovi ih ima dva - jedan se odnosi na godinu "rođenja", a drugi na izdavanje LP-ja.

A prije prvog albuma, objavili su 1984. singl “Hiljadu godina”/”Večeras” u izdanju iste kuće. 

Kada za gitaristu kažeš da je dobar, onda misliš da ima svoj prepoznatljvi, karakteristični, samo on i niko više ton. To ima Anton.

Kičma, glavni stub, čvrsta osnova u postavama rock bendova je ritam sekcija - bas gitara i bubanj. Kod "Partibrejkersa" je to Antonova solo gitara. Stoga i ne treba čuditi da su na početku karijere svirali sa dvije solo gitare, bez basa. Već petnestak godina desna ruka mu je Robert Telčer, ritam gitarista, i odlična, ne dopuna, nego boja koja oplemenjuje zvuk. Ritam sekcija: Darko Kurjak (bubanj) - Miodrag Karajanković (bas gitara) čvršća je nego Željina odbrana, što bi rekao veliki sarajevski umjetnik Elvis J. Kurtovich. U ona doba, doduše, ta odbrana je sad šuplja.   

Uglavnom, dva sata svirke i ono što je jednako važno, ako ne i puno važnije za sve one koji posjećuju koncerte u Sarajevu u posljednjih 40 godina, od onda, otprilike, kada su “Partibrejkersi” objavili prvi album: upravo na ovakvim događajima vidjet ćete veliku većinu preživjelih, osim ako nisu u dijaspori. Mada ih je sinoć bilo i sa privremenog rada u Abu Dhabiju.

PRAVO NA "ŠALATU"

Koncert u Domu mladih održan je, znači, 24. maja, dan prije rođendana Josipa Broza Tita, koji se ustvari rodio 7. maja, ali se 25. maj proslavljao kao Dan mladosti. Baš je neko sinoć rekao: “Cane je Tito.” Jedan komentar na društvenim mrežama je: “Kralj.” Još jedan: “Car.”

A kada je DJ u zagrebačkoj “Tvornici” 3. januara 2000., u izbornoj hrvatskoj noći, tada je na vlast došao SDP sa koalicionim parnterima, pustio “Kreni prema meni” i rekao: “Nadamo se da ćemo ih uskoro gledati u Zagrebu”, e tada, baš tada, neko je u susjedstvu upalio svjetlo.  

Foto: S. B.

I došli su Cane, Anton i drugovi na “Šalatu”, na koncert šest izvođača (“Partibrejkers”, Darko Rundek, “Majke”, TBF, “Vatra”, “Let 3”), koji je održan 8. septembra 2000. godine.

Organizator koncerta, zapravo, jednodnevnog muzičkog festivala “Zagreb gori”, Pavao Podolski, tada suvlasnik diskografske kuće “Jabukaton” zajedno sa Tomislavom Petrovićem, i danas menadžerom pjevačice Severine, nazvao je Caneta nešto ranije, naravno, da se dogovore. Rekao mu je kad je koncert, koliki je honorar i da ništa ne brinu za sigurnost. Cane je na te njegove riječi imao samo jedno pitanje: “Ej, Pajo, a gde ćemo da spavamo, u Jasenovcu?” Car.