Piše: Samir BEGOVIĆ

"To mora prestati! Ta agonija i zulum koji se na Hrvatsku nabacuje, malo jedni malo drugi (malo Bošnjaci, malo Srbi, op. SB), ne prestaje. To je čista politička igra."

Ovim riječima je jučer predsjednik Hrvatske Zoran Milanović obznanio navodnu "novu optužnicu" koju bosanskohercegovačko pravosuđe sprema ili je već spremilo protiv oficira Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane za navodne zločine u Bosanskoj Posavini. Ni sam Milanović nije ponudio mnogo detalja osim da su, kako kaže, "sve optužnice za kolektivnu zapovijednu odgovornost čija je osnova (...) presuda šestorici iz BiH".

Naravno, misli na haško suđenje vojnim i političkim liderima tzv. Herceg-Bosne čiju je presudu upravo na ovaj način Milanović, ako ga malo pažljivije poslušamo, i obezvrijedio jučerašnjim istupom.

Nešto više detalja iznio je umirovljeni general HV-a Ljubo Ćesić Rojs koji je kazao da su "optužnice stigle 2. maja" i da se odnose na "ratne zločine u dijelu Bosanske Posavine".

"Hrvatska im je nahranila izbjeglice i smjestila ih, naoružala ih i danas nam se osvećuju na takav način. Sramota", nastavio je Rojs tamo gdje je stao Milanović.

Iako su i Milanović i Rojs svoje verbalne strojnice odmah usmjerili na Sarajevo i Bošnjake, hrvatski mediji ih nisu u tome slijedili pa su oprezno prenijeli vijest da "Republika Srpska traži pokretanje postupaka protiv petorice hrvatskih generala".

Ipak su te nijanse važne, najmanje zbog BiH a najviše zbog toga što je informacije prvi u javnost iznio Milanović, jedan od najotvorenijih saveznika režima Milorada Dodika u Banjoj Luci, pored Orbana, Vučića i Putina.

I tako je, barem na 24 sata, Hrvatska postala žrtva "bosanskog zuluma" i njenog "ispolitiziranog pravosuđa" koje prijeti hrvatskim zapovjednicima. No, već danas je, zahvaljući ovaj put bosanskohercegovačkim medijima postalo jasno da se radi o izrežiranoj predstavi nekoliko hrvatskih desničara koji žude za medijskom pažnjom.

Sarajevski portal Istraga je jutros otkrio da se radi o obmani predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i iz više izvora iz bosanskohercegovačkog pravosuđa dobio potvrdu da ne postoji nikakva optužnica već da je u pitanju proceduralno "čišćenje ladica" od vrlo starih predmeta u sklopu regionalne saradnje između država regiona.

Ljubo Ćesić Rojs i Zoran Milanović (Foto: Arhiva)

DRŽ'TE LOPOVA

No, ono za šta su Milanović, Rojs i mnogi drugi iz Hrvatske lažno optužili Bosnu i Hercegovinu i njeno pravosuđe, hrvatsko pravosuđe radi na daleko dosljedniji, precizniji i perfidniji način. Da bi to dokazali ne moramo uopće ići u daleku prošlost. Dovoljno je samo da se podsjetimo na vijest od prije tri mjeseca koju su prenijeli brojni bosanski i hrvatski mediji a koja je glasila ovako:

"Policijski službenici Službe ratnih zločina Ravnateljstva policije u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu dovršili su kriminalističko istraživanje nad tri državljanina Bosne i Hercegovine zbog sumnje da su počinili kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 OKZ-a RH, objavila je policija. Protiv osumnjičenih 67-godišnjeg, 66-godišnjeg i 62-godišnjeg državljana Bosne i Hercegovine, koji nisu dostupni tijelima progona Republike Hrvatske, podnesena je kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog 22. prosinca 1993. godine na području Gornjeg Vakufa-Uskoplja na štetu pet državljana Republike Hrvatske, sudionika humanitarnog konvoja Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu."

Petnaestak dana kasnije stigla je nova vijest iz zagrebačkog tužilaštva da je navedenoj trojici zapovjednika Armije RBiH "određen i istražni zatvor zbog teških okolnosti počinjenja djela". Uoči te odluke od strane suda u Zagrebu osumnjičenima su dodijeljeni i advokati koji će ih zastupati pred tužilaštvom.

Dakle, za razliku od izmišljenih optužnica Zorana Milanovića, u slučaju ovog pravosudnog progona koje sprema hrvatsko pravosuđe zaista se radi o "zapovijednoj odgovornosti", kao što se radi i o vremenskom periodu i više od 30 godina koje je prošlo od događaja za koje se pripadnici Armije RBiH terete. Dakle, sve ono što je Milanović jučer spočitao bosanskohercegovačkom pravosuđu, hrvatsko pravosuđe je na ovom primjeru ispunilo. Još jedan detalj je ovdje jako važan. Hrvatsko pravosuđe prema domaćem zakonodastvu može suditi u odsutnosti, pa je izvjesno da će se ovaj proces upravo tako i odigrati. Braniocima Gornjeg Vakufa, ako se optužnica potvrdi, sudit će se u Zagrebu u odustnosti. 

No, kada uđemo u meritum slučaja tek tada vidimo da se radi o jednoj iznuđenoj optužnici koja je rezultat 30-godišnjeg pritiska, niza knjiga i dokumentarnih filmova samo sa jednim ciljem: da se pokaže kako Bošnjaci u Srednjoj Bosni, pa samim time i u Gornjem Vakufu nisu bili pod okupacijom hrvatskih snaga, već da je bilo obrnuto - da je Armija RBiH u obruču držala bosanske Hrvate. Ako bi u tome uspjeli, samim time bi "oborili" haške presude i potpuno revidirali historiju proteklog rata. Optužnica dakle ima svoju političku dimenziju i ona je u ovom slučaju najvažnija.  

ZLOČINAC I GOST KOMENTATOR

Da hrvatsko pravosuđe ima dobre namjere prema "prijateljskoj BiH kojoj pomaže na Evropskom putu", imalo bi bar decenijski posao procesuiranja zločinaca koji su pod direktnom narednom vrha hrvatske države i predsjednika Franje Tuđmana direktno išli u zločinačke pohode na brojne srednjobosanske i hercegovačke općine u kojima su živjeli ili žive i danas Bošnjaci. 

Ali, da ne ostane samo na riječima, evo da pomognemo hrvatskom pravosuđu sa konkretnim imenima. Nema sumnje da najveći broj građana Hrvatske svaku noć u pola 8 gleda Dnevnik HRT-a. Tamo često gostuje vojni analitičar Željko Šiljeg. Komentariše dešavanja na ukrajinskom frontu. Možda ne bi bilo loše da ga pozove hrvatsko pravosuđe i upita ga šta je radio u oktobru 1992. godine u Prozoru, zatim šta je radio u januaru 1993. godine u Gornjem Vakufu, pa konačno šta je radio u novembru 1993. godine u selu Ždrimci u općini Gornji Vakuf. Ili da budemo još precizniji: Gdje je bio kada su ubijena djeca u selu Duša 18. januara 1993. godine, ili gdje je bio kada su Bošnjaci sela Ždrimci odvođeni u logore... To do sada u hrvatskom pravosuđu odbijaju uraditi. 

Željko Šiljeg (Foto: HRT / Screenshot)

Bilo bi zanimljivo čuti njegove odgovore zašto se tako drastično smanjivala brojnost "muslimanskog pučanstva" na onim područjima koja bi general Željko Šiljeg sa svojim vojnicima posjećivao krajem 1992. i tokom 1993. godine u BiH, a tako drastično povečavao broj razrušenih objekata - kuća, zgrada, ambulanti, domova zdravlja i, naravno, džamija.

Mnoge činjenice će hrvatskom pravosuđu biti tada jasnije o toj dalekoj 1993. godini, pa uostalom i kada je u pitanju Gornji Vakuf čije branioce žele staviti staviti na stub srama u navedenom montiranom procesu.