Moderirao: DINO BAJRAMOVIĆ

Da li će pobjednički pehar Lige prvaka ili Lige šampiona, takmičenja koje se nekad zvalo Kup šampiona Ili Kup prvaka, igrači Intera podići četvrti put ili igrači Paris Saint-Germaina prvi, vidjet ćemo večeras, oko 23 sata, ako ne bude produžetaka.

Klub iz Milana je ovaj trofej osvajao i pod starim i pod novim imenom koje je, doduše, već poprilično “omatorilo”. Klub iz Pariza, dakle, nikad.

Bosanskohercegovačke sportske novinare, vrle poznavaoce ove igre, zamolili smo da nam najave večerašnje finale Lige prvaka koje se igra na “Allianz Areni” u Münchenu u 21 sat.

Za naš uvod dosta, ispod sve piše. Evo, dakle, da krenemo sa sudijskim zviždukom. 

                                                                       ******************

VAZDA I ZAUVIJEK

SANJIN LATIFIĆ, urednik i voditelj "Joker Podcasta Lutrije BiH"  

Sanjin Latifić (Foto: Privatni album)

Kad je 17. septembra prošle godine krenula ligaška faza ovosezonske Lige prvaka, ne znam da li je i 1% fudbalskih "vidovnjaka" imalo viziju minhenskog finala u kojem će se za najveći, "uhati" pehar potući milanski "Nerazzurri" i pariški "Les Rouge-et-Bleu". I to je, naravno, što se još nepotrošenog mita o nepredvidivosti najljepše igre tiče, dobro. Ono što se meni u vezi sa novim formatom najjačeg, najskupljeg, naj.... UEFA-inog takmičenja tiče nije svidjelo jesu preglomazan format "ligaške faze" (8 umjesto 6 kola, 36 klubova umjesto 32, čudan i nerezonski, "elektronski" žrijeb tih 8 protivnika sa kojim svaka od ekipa odigra po 1 meč, zajednička tabela...) i dirigovani žrijeb nokaut faze (već se od 1/16 finala zna na koga možeš ići do kraja turnira). Eto, te dvije i ne baš beznačajne stvari mi nisu OK.

A svidjeli su mi se i to vrlo, ove godine (neočekivano) sjajni i ubitačni PSG, srčani Inter - posebno. Parižani u ligaškoj fazi, sve do dva kola pred kraj bljedunjavi, neubjedljivi, skoro pa protivnik "za poželjet" u nokaut sistemu, ali onda revolucija. Stroj Luisa Enriquea smazao je za predjelo Brest (10:0 ukupno), za doručak žvaknuo Liverpool (tek nakon penala na Anfieldu, ali po svemu viđenom - potpuno zasluženo), ručao Aston Villu (5:4), večerao Arsenal (3:1). Možda bi nekoj od prethodnih, fudbalskim mega zvijezdama prepunih generacija već odavno najjačeg francuskog kluba tokom ovih engleskih "obroka" zapela kakva koska u grlu, uletio začin ljut, ili pretvrd orah polomio zub, ali ovoj ne.  

Luis Enrique je za dvije godine uspio ono što nikom od njegovih recentnih prethodnika (Galtier, Pochettino, Tuchel, Emery) uspjelo nije: Sastaviti ekipu po vlastitoj trenerskoj filozofiji. PSG danas igra bolje, atraktivnije, okomitije od svih onih "play station" postava, gdje su se, između ostalih, jedan na drugog durili Neymar, Mbappe, Messi, te mjerkali ko je kome zadnji dodao.

Ovaj Paris Saint-Germain je i taktički zreo, pa rekao bih zreliji i od onog iz Tuchelovog 2020. koji je na (zbog korone) praznom Da Luzu u finalu minimalno poražen od Bayerna. Zreo za prvu titulu prvaka Evrope i ulazak u društvo odabranih, stvarnih velikih evropskih klubova. Bilionima i decenijama nakon što je QSI preuzeo i uporno upumpavao gorivo u balon.

Inter je vjerovatno napravio i najveće iznenađenje u nokaut fazi izbacivši Barcelonu u polufinalu, prije toga Bayern u četvrtfinalu. Epski dvoboj sa „Blaugranom“ (7:6) je već ušao u uzak krug najboljih polufinalnih mečeva ikada odigranih u Ligi prvaka, a ono što me je posebno dojmilo jeste srčanost Inzaghijevih pulena.

Njima nekako i odgovara da ih svi uoči duela blago potcijene, uloga "autsajdera" u završnici Lige prvaka im prija. "Nema predaje" stav i relativno svježe iskustvo kojeg trener i još 10-tak prvotimaca imaju iz Istanbula od prije dvije godine (minimalan, možda i nezaslužen poraz od Manchester Cityja u finalu) bi trebale biti prednosti Intera u ovogodišnjem finalu.

Možda i činjenica da u svojim vitrinama već ima tri uhata pehara, a PSG nijedan. Ali to je već prošlost. U subotu navečer bi na Allianz Areni prevagu, ipak, mogla donijeti sadašnjost. A tu je, doduše prije prvog zvižduka Istvána Kovácsa, u prednosti prvak Francuske. Rutinski je osvojio oba domaća trofeja, ne dozvolivši ikome od nedoraslih konkurenata da mu imalo zaprijeti. Inter je, pak, posrnuo na sva 3 italijanska fronta (Supercoppa, Coppa d'Italia, Serie A), pa pleše po rubu. S jedne strane bi sezona mogla biti divna, a s druge potpuni fijasko.

Kakogod da se u subotu navečer odmota fudbalsko-filmska poslastica iz Munchena, nadam se da ćemo uživati. Neka sve ode u produžetke, penale, zašto ne? Kruna evropske klupske sezone 2024/25 bi trebalo to da podrazumijeva, ljubitelji najljepše igre to zaslužuju. Vazda i zauvijek.  

KO (NE) ĆE GRLOM U JAGODE

SAŠA IBRULJ, novinar hrvatskog "Telesporta" 

Saša Ibrulj (Foto: Privatni album)

Na prvu, lijepo je što nas čeka malo drugačije finale, obzirom da smo u zadnjih 11 godina vidjeli samo jednog pobjednika (Bayern) koji nije iz Španije ili Engleske. S druge strane, za nadati se da će biti malo bolje od onog ratnog, također u Münchenu, kada su igrali francuski i talijanski predstavnik.

Individualni kvalitet, papir, logika, nazovite to kako hoćete, kažu da je Pariz bolja ekipa i da je favorit u ovoj utakmici. Međutim, Inter je ove sezone u Ligi prvaka igrao neke iracionalne utakmice, pravio neke na prvu iracionalne rezultate, i nije čudo da kod mnogih ljudi nakon onog Bayerna ili Barcelone u stomaku izazivaju osjećaj da bi moglo otići u njihovom smjeru.

Ovaj Inter je dobro organizovan, dobro vođen, jako zreo i sposoban da se prilagodi potrebama utakmice. Uostalom, oni su ove sezone u Ligi prvaka bili u rezultatskom zaostatku samo 16 minuta, što je samo po sebi impresivno. Iako bi logično bilo da gubitak titule od Napolija psihološki djeluje negativno na njih, ne vjerujem da će to biti problem - djeluje kao da su to stavili u perspektivu da je Liga prvaka važnija, a i pokazali su snagu na tom polju vrativši se nakon gola Raphinhe u polufinalu, nešto što većina ekipa nije u stanju.

PSG ima možda i najbolji vezni red na svijetu i otkad je počela knockout faza oni izgledaju daleko najozbiljnije i jako im je teško naći manu. Ako postoji jedna, onda je to da zapravo ne zabijaju ni približno toliko koliko stvaraju i nije ih teško zamisliti da im to stvori problem. Međutim, u odnosu na Bayern i Barcelonu, koji su u duel s Interom ušli i s ozbiljnim problemima s povredama u odbrani, mislim da ovaj PSG ima puno više ravnoteže u timu.

U smislu da im se, pogotovo u ovakvoj utakmici i protiv protivnika koji je jako dobar u kontranapadima i iz prekida, neće desiti da igraju sa previsoko postavljenom zadnjom linijom, da idu naprijed po svaku cijenu. Pokazali su to i protiv Liverpoola i Arsenala, Luis Enrique je ovu ekipu naučio da igra praktičan, pragmatičan fudbal, odnosno da svoju igru prilagodi potrebnom rezultatu. 

Prognoze su tu samo da bi se griješilo, ali ono što mislim da možemo očekivati je da će Inter pokušati prepustiti loptu PSG-u, pokušati stvoriti taj prostor iza njihovih leđa, ali i Pariz koji je svjestan toga i neće grlom u jagode.

Možda neki rani gol promijeni stvari, ali ne očekujem nekakav haos, nego dvije odlično organizovane i disciplinovane ekipe koje će biti spremne preuzeti određeni rizik, ali ne po svaku cijenu.

Ako bih morao izabrati pobjednika, volio bih da to bude PSG, ali isključivo zbog Luisa Enriquea, njegove životne priče i činjenice da je čak i s PSG-om dokazao da fudbal ima smisla i bez giga mega super zvijezda.

S druge strane, pobjeda PSG-a znači da ionako ogroman utjecaj kojeg Nasser Al-Khelaifi trenutno ima na evropski fudbal dobija i rezultatsku potvrdu i postaje veći, a iskreno mislim da za budućnost fudbala to nije dobro. 

SVI SASTOJCI SU TU

MUSTAFA RADONČIĆ, novinar "Al Jazeere Balkans" 

Mustafa Radončić (Foto: Privatni album)   

Lopta je okrugla, trava je zelena, teren je idealan za igru. To je sve što sa sigurnošću mogu reći u najavi finala Lige prvaka. Da li su u njemu dva najveća kluba? Nisu. Jesu li pokazali najviše ovog proljeća? Apsolutno!

To se posebno odnosi na PSG koji niko nije pred početak takmičenja vidio u borbi za titulu. Razloga je bilo puno, a najveći što ni sami Parižani nisu imali pojma kako će izgledati ove godine. Nakon više od desetljeća rasipanja novca i dovođenja superzvijezda, za koje su vlasnici bili uvjereni da će im donijeti nogometni "Sveti gral", desio se zaokret.

Odlazak M'Bappea u Real, neki su vidjeli kao tragediju, oni koji vjeruju u igru, to su vidjeli kao priliku. I gle čuda, nakon početnih povuci-potegni, prvi put poslije dugo vremena PSG je počeo da liči na tim, a ne na grupu izuzetno talentovanih pojedinaca.

Dvomeč protiv Liverpoola koji je bio prvi favorit, dao je većinu odgovora, ko je želio da vidi. PSG je pokazao da ima sve potrebno da ode do kraja.

Gledano iz perspektive sportskih priča i narativa, to bi bilo perfektno i stiglo kao nagrada ali i potvrda. Potvrda da novac uzalud trošen, ipak ne donosi instant uspjeh. Rukometna sekcija PSG-a koja ima skoro istu politiku, nikada se nije uspjela popeti na krov Evrope. Ako osvoje Ligu prvaka, zaokružiće savršenu sezonu i doći prvi put do trostruke krune.

Sa druge strane imamo Inter. Evropski gigant, višestruki osvajač Lige prvaka. Posljednju je osvojio u vrijeme Mourinha, parkiravši u polufinalu famozni autobus protiv, Barcelone, najboljeg tima u tom trenutku na planeti.

Ove godine protiv istog protivnika, u istoj fazi takmičenja, Inter je odigrao najbolje dvije utakmice u historiji ovog takmičenja, ali ovaj put bez parkiranog autobusa.

Ovaj put Inter je to napravio ispruženih prsa, izašao je da se nadigrava i na kraju je izašao kao ultimativni pobjednik. Taktikom i pojedinačnim imenima nisam se previše bavio, jer trofej često osvaja onaj ko više želi, ko je spreman da više žrtvuje. München je spreman, navijači oba kluba naoštreni, neutralni zaintrigirani. Svi sastojci su tu da uživamo u finalu.

ZBOG VAHE I PAPETA

DARIO MEHMEDOVIĆ, novinar "Federalne televizije"  

Dario Mehmedović (Foto: Privatni album)

Ko god da podigne pobjednički pehar, apsolutno neće biti nezasluženo jer su i PSG i Inter ove sezone pružali vrhunske partije. Interu je, nakon neuspješnog domaćeg prvenstva i kupa, ostalo "iskupljenje" u Ligi prvaka. Simone Inzaghi radi sjajan posao. Taktički stoje skoro besprijekorno, a tranziciju su doveli skoro do savršenstva. Lautaro Martínez, Çalhanoğlu i Barella su ključni za stabilnost ekipe.  

S druge strane, PSG ima potpuno drugačiju nogometnu filozofiju, sa individualcima koji za nijansu imaju veću kvalitetu. Puno toga će se pitati Dembelea, Kvaratskheliju, Vitinhu i Douea. Vjerujem da će Luis Enrique pokušati iskoristiti brzinu i eksplozivnost krilnih napadača, ali će mnogo toga zavisiti i od tehnički dominantnog veznog reda.

Ono što bi za PSG mogao biti problem jeste eventualno izgubljena lopta visoko na protivničkoj polovini. Tu su ranjivi a za protivnika imaju ekipu koja to itekako zna iskoristiti.

U svakom slučaju očekujem taktičku bitku sa mnogo discipline u igri i malo golova. Iako je Inter taj koji zna kako osvajati ove trofeje, vjerujem da je došao momenat da PSG po prvi put podigne pehar za najbolju ekipu na Starom kontinentu.

Ako ništa, onako lokal patriotski, volio bi da PSG bude prvak zbog Papeta i Vahe.

                                                                     ******************

Pa, ko voli, nek’ izvoli. A ko ne voli, ima na programu HTV 3 “Nepomirljive” sa Eastwoodom, Hackmanom i Freemanom. Oscarom nagrađene.