Dok Prijedor svake godine 31. maja obilježava Dan bijelih traka i podsjeća na bolnu epizodu iz 1992. godine, kada su nesrpski stanovnici tog grada morali oko ruke nositi bijele trake i na svoje kuće vješati bijele čaršafe, iz Mostara – grada koji je godinu kasnije prošao sličnu sudbinu – i ove godine stiže muk.

Na to šutanje reagovao je federalni zastupnik Sanel Kajan, poručivši da i Mostar, baš kao i Prijedor, ima moralnu i historijsku obavezu suočiti se s istinom.

– Zašto šuti službeni Mostar? Zašto šuti grad u kojem su i u maju 1993. godine, baš kao i u Prijedoru godinu ranije, s radio-talasa upućene naredbe da se Bošnjaci i svi oni koji su vjerovali u jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu obilježe – bijelom trakom oko ruke i bijelom krpom na prozorima? – pita Kajan.

On podsjeća da je upravo u maju 1993. godine s frekvencije Hrvatske postaje Mostar naređeno stanovnicima bošnjačke nacionalnosti da se identifikuju bijelim trakama i čaršafima na prozorima, što je, kako ističe, direktna paralela sa dešavanjima u Prijedoru godinu ranije.

– Prijedor pamti. Prijedor ne zaboravlja. Prijedor opominje. A Mostar? Mostar šuti – navodi Kajan.

U svojoj izjavi on je oštro kritikovao lokalne vlasti zbog, kako kaže, sistematskog prešućivanja i zanemarivanja ovog dijela historije.

– Zašto se prešućuje ova sramna epizoda naše novije historije? Ignorišu li službeni predstavnici Mostara ovu istinu jer ih je stid? Jer znaju da su bijele trake i bijele krpe i njihova sramota? – poručio je.

Kajan ističe da borba protiv zaborava nije usmjerena na poticanje novih podjela, već na izgradnju pravednog mira, zasnovanog na istini.

– Mi ne zaboravljamo. I nećemo prestati da podsjećamo. Ova bolna istina nije za prešućivanje, već za suočavanje. Jer samo istinom možemo graditi dostojanstven i pravedan mir – zaključio je.

Poslušajte ovaj snimak iz arhive Radio Mostara u maju 1994. godine, spiker je bio upravo Sanel Kajan i njegova kolegica Mirsada Omanović:

Dan bijelih traka u Prijedoru se već godinama obilježava u znak sjećanja na više od 3.000 ubijenih nesrpskih civila, među kojima je bilo i 102 djece. Mostar, iako sa sličnim iskustvom iz 1993. godine, još uvijek nema službeni stav niti organizirano obilježavanje ovog datuma.