Godina u kojoj se obilježava trideseta godišnjica genocida u Srebrenici ujedno je i prva godina otkako je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Rezoluciju kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Uprkos toj važnoj simboličkoj i političkoj prekretnici, negiranje genocida i ratnih zločina u Bosni i Hercegovini ne samo da nije prestalo, nego je, čini se, postalo još organiziranije i agresivnije.

U tom kontekstu, predstavljena je nova istraživačka studija „Politika revizionizma: Negiranje zločina i genocida u Bosni i Hercegovini 1992–2025“, koju potpisuju dr. Jasmin Medić, dr. Hikmet Karčić, dr. Muamer Džananović i dr. Elvedin Mulagić. Objavljena na bosanskom i engleskom jeziku, ova publikacija detaljno analizira sistemsku politiku poricanja zločina i nudi konkretne preporuke za njeno suzbijanje.

Povodom izlaska studije i spomenute dvije godišnjice, kontaktirali smo jednog od autora, dr. Jasmina Medića s Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu, koji upozorava da se suočavamo s veoma opasnim i duboko ukorijenjenim mehanizmima negiranja pravosudno utvrđenih činjenica.

„Negiranje zločina neće prestati“

„Negiranje zločina neće prestati i toga moramo biti svjesni. Ono se može umanjiti kada država pokaže moć da može da hapsi i procesuira negatore“, upozorava dr. Medić, dodajući kako u Bosni i Hercegovini još uvijek nije došlo do ozbiljnijeg suočavanja s prošlošću.

Prema njegovim riječima, negatori zločina direktno služe retrogradnim političkim ciljevima.

„Oni žele nestabilnu Bosnu i Hercegovinu, a negiranjem zločina daju svoj doprinos toj destabilizaciji.“

Srebrenica, Prijedor, Sarajevo i Tuzla kao mete revizionizma

U studiji se posebno fokusira na četiri ključna područja: Srebrenicu, Prijedor, Sarajevo i Tuzlu. Upravo su slike iz tih mjesta obišle svijet tokom rata od 1992. do 1995. godine.

„Opsada Sarajeva, logori u Prijedoru, genocid u Srebrenici i masakr na Kapiji – sve su to mjesta koja su postala simboli stradanja i zbog toga su danas meta najjačih revizionističkih napada. Institucije Republike Srpske i Srbije ulažu najviše sredstava upravo u negiranje tih zločina“, pojašnjava Medić.

Posebno ukazuje na primjere negiranja genocida u Srebrenici, kroz pokušaje umanjivanja broja ubijenih i statusa žrtava, dok se za Sarajevo i Tuzlu nastoji osporiti odgovornost Vojske RS za masakre na Markalama, u ulici Vase Miskina i na Tuzlanskoj kapiji. „U slučaju Prijedora, fokus je na negiranju logora i pokušajima da se predstave kao sabirni centri. Čak se tvrdi da u Trnopolju nije bilo bodljikave žice, niti zatočenih civila“, kaže on.

Revizionizam je postao institucionalna politika

„Mogu da kažem da su politike revizionizma danas i snažnije i organizovanije nego ranije“, ističe dr. Medić. U studiji je dokumentirano kako entitet Republika Srpska i Srbija sistemski ulažu sredstva i grade narative s ciljem izmjene karaktera rata.

„Ranije se iz njihovih budžeta nisu izdvajala ovolika sredstva revizionistima. Danas su ti napori institucionalizirani i strateški osmišljeni.“

Na pitanje postoji li uopće institucionalna borba protiv revizionizma u Bosni i Hercegovini, Medić odgovara da je ta borba i dalje uglavnom prepuštena pojedincima i naučnoj zajednici.

„U tu zajednicu ubrajam i Memorijalni centar Srebrenica koji konstantno daje svoj doprinos. Važno je da se naučni radnici udružuju i zajedno rade na utvrđivanju istine, jer je naučna i sudska istina najveći udarac revizionistima“, naglašava Medić, dodajući da uprkos svemu ostaje optimista, jer vidi sve veći broj mladih obrazovanih ljudi spremnih da se uključe u ovu borbu.

Prioritet: obrazovanje i digitalni alati

Autori studije dali su sedam konkretnih preporuka za suzbijanje negiranja zločina i genocida. Među njima, dr. Medić izdvaja dvije: jačanje sudskog sistema i edukaciju mladih.

„Nuditi mladima da čitaju ogromne i suhoparne knjige pripada nekom prošlom vremenu. Moramo koristiti nove tehnologije, organizirati seminare i radionice, i na taj način im približiti činjenice o zbivanjima tokom 1990-ih godina“, poručuje.

UN Rezolucija: simbolika koja još čeka institucionalnu snagu

Godinu dana nakon usvajanja Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici, postavlja se pitanje da li će ona zaista pomoći u zaustavljanju negiranja ili će doživjeti sudbinu ignoriranih sudskih presuda. Medić je oprezan:

„Sada smo u fazi u kojoj puno toga zavisi od državnih institucija. Ako se one pokažu neefikasnim, negiranje se neće umanjiti, a to znači da ni Rezolucija neće imati težinu koju bi trebala imati.“

Studija je već uvrštena u međunarodne naučne baze podataka i bit će dostavljena svim članicama Generalne skupštine UN-a – naročito onima koje su bile suzdržane ili glasale protiv rezolucije o Srebrenici.

„Vjerujemo da će doprinijeti boljem razumijevanju prirode revizionizma. Ne očekujemo promjenu stavova odmah, ali možda u budućnosti, među nekim novim glasovima. Ako smo kod nekih izazvali trunku sumnje u ono u šta su vjerovali – već smo postigli uspjeh“, zaključuje dr. Jasmin Medić.

(S. Hodžić)