Nepoznavanje hrvatskoga jezika, ali i nedostatak volje da ga nauče, jedan je od najvećih problema s kojima se suočavaju radnici iz azijskih i afričkih zemalja koji su se zaposlili u Hrvatskoj. S druge strane, hrvatski se poduzetnici žale na administrativne probleme i predug postupak dovođenja stranih radnika.

Strani radnici iz Azije i Afrike u Hrvatsku dolaze zbog bolje plaće, no već u startu susreću se s dva problema - administracijom i nepoznavanjem hrvatskoga jezika.

Oni koji su ovdje već godinama, pomažu im s prevođenjem.

- Treba im baš objasniti njihova prava i obveze tu. Mislim da posebno treba jezik znati. To je jako bitno - znati hrvatski jezik. On je ključ posla u Hrvatskoj. Znam po sebi kako na početku nisam znala jezik i kako je bilo jako teško, ali sam se trudila da naučim hrvatski jezik bez škole, bez ičega, govori Wafa Kharroubi, poduzetnica.

Problem zvan administracija 

Problem zvan administracija muči i domaće poduzetnike. 

Postupak dovođenja stranog radnika traje predugo.

- Mi to ne radimo preko agencija, mi to radimo sami, pa znam iz osobnog iskustva da od trenutka kada pronađemo stranog radnika, kada on dobije vizu, kad predamo sve papire koje moramo da bi on dobio radnu dozvolu, prođe i po 5, 6, 7 mjeseci, tako da morate stvarno dobro unaprijed planirati - ako je uopće i moguće toliko unaprijed planirati u nekim industrijama, ističe Sadmir Hošić, dopredsjednik HUP-ove Udruge malih i srednjih poduzetnika.

- Naše istraživanje je pokazalo da više od 50 posto stranih radnika ipak pokazuje da žele ostati tu barem do mirovine ili do kraja života, što znači da sad, kada uglavnom dolaze pojedinačno, u budućnosti će biti sve više spajanja obitelji, kaže Marina Perić Kaselj, ravnateljica Instituta za istraživanje migracija.