Smrt Matije Dedića, iznimnog pijanista i jednog od najdarovitijih i najzanimljivijih glazbenika svoje generacije, ostavila je dubok trag u hrvatskom društvu. Glazbeni kritičari ga opisuju kao umjetnika rijetkog senzbiliteta i kao čovjeka koji je kroz glazbu govorio na svoj specifičan način. I upravo zbog toga, zaslužuje da se i o njegovoj smrti govori s jednako toliko dostojanstva – ali i iskrenosti. A to nije nimalo lako.

U trenucima kada javne osobe preminu, osobito one koje su svojim umjetničkim radom ostavile veliki trag, mediji se često kreću tankom linijom između potrebe javnosti za informacijom i poštovanja prema obitelji na jednoj strani i cjelovite informacije o cijelom slučaju. No, u ovom slučaju mnogi su mediji ostali površni i začahureni jer očito nisu imali snage i hrabrosti napisati sve što je potrebno. Pišu o smrti Matije Dedića bez da se uopće dotaknu stvarnog uzroka smrti – iako je i sam Matija – barem djelomično – borbu sa svojim porokom učinio dijelom javne priče.

Matija Dedić borio se s problemima ovisnosti, konkretno s alkoholom. Bio je na liječenju, čak je o tome i javno govorio. Iako se jedno vrijeme činilo da je pobijedio ovu bolest, nažalost – borba nije završila kako su mnogi priželjkivali. Portal Teleskop iz liječničkih krugova doznaje da je Matija nastavio piti i nakon liječenja, što je dovelo do pogoršanja zdravstvenog stanja.

“Matija je bio na liječenju, ali nažalost nastavio je piti i nakon liječenja. A jetra oštećena alkoholom može se oporaviti samo ako potpuno prestanete piti. Matija nije izdržao, dogodilo se ovo što se dogodilo”, ističe dobro upućeni liječnik, dodajući da problemi s jetrom dovde i do problema s drugim organima.

“Moguće je i iznenadno krvarenje koje ugrožava život”, zaključuje.

Sa ovisnošću o alkoholu godinama se borio i Matijin otac, Arsen Dedić, koji je zbog ozbiljno narušenog zdravlja morao transplantirati jetru u Padovi. 

- O uzroku Matijine smrti može se i mora govoriti – ne zato da bi se sudilo nego da bi se razumjelo i da bi se doznala istina. Alkoholizam je veliki problem, a osobito često pogađa ljude izložene stalnom pritisku kao što je to bio slučaj sa pokojnim Matijom Dedićem koji je bio pod velikim pritiskom od rane mladosti jer nije jednostavno odrastati kao dijete iznimnih glazbenika Arsena Dedića i Gabi Novak.

Pisati o smrti Matije Dedića bez da se spomene njegovu osobnu borbu može se smatrati i kao površno novinarstvo koje se boji i ide linijom manjeg otpora. Ne govorimo ovdje o senzacionalizmu, već o odgovornom novinarstvu koje zna da je uvijek dobro reći istinu koliko god ona na prvi pogled može biti okrutna i neprimjerena. I pritom se preuzimaju razumni rizici da se ponešto i pretjera jer u ovako osjetljivoj situaciji nije jednostavno naći pravu mjeru. Ali bolje i to nego šutjeti i čekati da sve nekako prođe - piše Dražen Ćurić za Teleskop.