Prije nego što je postao zaštitno lice američkog novog vala, Nicholson je surađivao s legendarnim rediteljem Rogerom Cormanom na filmovima niskog budžeta. Iako su ti naslovi poput The Cry Baby Killer, The Little Shop of Horrors, The Terror i The Raven danas zanimljivi iz historijske perspektive, Nicholson ih doživljava kao neugodno poglavlje u svojoj karijeri.

"Ti prvi filmovi koje sam snimao su mi danas nepodnošljivi", priznao je u intervjuu za Vanity Fair. "Vidim samo mladog klinca koji se očajnički pokušava progurati na ekran, s tom drhtavom, nesigurnom ambicijom. Sve to mi djeluje jadno."

U ovu fazu ubraja i filmove poput Hell’s Angels on Wheels, kao i psihodelične projekte Psych-Out, The Trip i Head (za posljednja dva pisao je i scenarij).

Tek s ulogom u Easy Rideru osjetio je da je konačno stigao na mjesto kojem pripada, što je i potvrdila njegova prva nominacija za Oscara.

Nakon što je Easy Rider 1969. godine postao kultni hit, Nicholson je odjednom postao nezaobilazno ime - i to ne samo zbog glume. Njegov prepoznatljivi osmijeh, karizma i buntovni stil života - uključujući slavne zabave i nošenje sunčanih naočala u zatvorenom - učvrstili su njegov imidž holivudskog antijunaka, prenosi Index.hr.

U godinama koje su slijedile Nicholson je nizao uspjehe, a uloge u filmovima poput Let iznad kukavičjeg gnijezda, Shining i As Good as It Gets potvrdile su njegov status jednog od najsvestranijih i najpouzdanijih glumaca svog vremena.

Ipak, bez obzira na sva priznanja i rekorde koje je ostvario, dio njega i dalje osjeća nelagodu kada se prisjeti svojih ranih pokušaja na filmskom platnu.

Na kraju, iako se tih filmova danas srami, upravo su oni poslužili kao temelj za izgradnju jedne od najslavnijih karijera u povijesti Hollywooda.