Mirjana Lazović, jedina je preživjela iz automobila koji je vozač borbenog vozila “PASARS” pregazio 21. septembra prošle godine na putu Kraljevo – Raška.

Mirjana je u teškoj nesreći izgubila muža Danijela, sina Luku (7), kćerke Lanu (10) i Milu (1) i drugaricu Dijanu Kutlašić. Marijana kaže da su njena djeca bila živa otprilike pola sata i da ih je čula kako plaču.

Mirjana Lazović, žena koja je gledala kako joj članovi porodice umiru u najgorim mukama dok je čekala da stignu službe Hitne pomoći i vatrogasci, otvorila je svoju dušu prvi put nakon tragedije i prisjetila se najtežih i najdužih sati u svom životu.

U potresnoj ispovijesti za Blic ispričala je da su tog dana krenuli u manastir Studenicu.

– Moj muž je vozio polako, jer su bile gužve. U jednom trenutku sam samo ugledala veliko vojno vozilo kako punom brzinom ide ka nama. To vozilo je išlo brzinom kao da leti. Ja sam samo stigla da vrisnem. Suprug je pokušao da izbjegne direktan sudar, ali nije uspio – priča Mirjana.

Ne prođe dan da ne misli na svoje najmilije koje je taj dan izgubila. Najmlađa Mila imala je samo godinu i po dana.

– Lana, moja najstarija ćerka imala je 10 godina i bila je četvrti razred. Moj sin Luka imao je sedam godina i bio je đak prvak. Najmlađa od svih bila je Mila, moja beba od godinu i po dana… Razmišljala sam da je upišem u vrtić, ali mi je bilo žao da se rano odvajamo, nisam slutila da će se ikada desiti da se rastanemo zauvek – priča neutešna majka.

Mirjana je od jačine udarca izgubila svijest, a iz nesvijesti ju je trgao plač njenih mališana, koji su nakon udesa bili živi još nekih pola sata.

Ona i njena porodica i prijateljica bili su zaglavljeni ispod borbenog vozila teškog 18,5 tona.

– Budim se i vidim krv oko sebe. Osvjestila sam se kada sam čula djecu da vrište, probudio me je njihov plač. Vidjela sam muža kako sjedi nepomično, izgledao je kao da je zaspao, imao je samo jednu posjekotinu na bradi. Naš automobil je bio potpuno smrskan. Ležala sam sa porodicom ispod 18,5 tona teškog borbenog vozila – priča u detalje Mirjana.

Sljedeće čega se sjeća jesu vojnici koje je vidjela u blizini. Na njen vapaj da joj spasu djecu, kako kaže, ostali su nijemi.

– Dok su moja deca vrištala, ja sam molila vojnike da nam pomognu, samo djecu da mi spasu. Oni su mi na to odgovorili da ne mogu, jer čekaju da počne uviđaj i da dođe dizalica. Molila sam ih za malo vode, nisu mi dali – priča potresena Mirjana.

Mirjana je ispričala da joj je u pomoć jedini pritekao ljekar iz Novog Pazara Mirsad Đerlek, koji joj je dao vodu i rekao da će biti uz nju dok ne dođu spasioci.

– Mnogo sam zahvalna jedinom čovjeku koji mi je pomogao u najtežem trenutku u životu, a to je doktor Mirsad Đerlek. Jedini koji se ljudski ponio i pružio pomoć. Dao mi je vodu i rekao da će biti tu sve dok ne dođu spasioci. Bilo je tu još ljudi koji su izlazili iz vozila da pomognu, ali su ih vojnici sklanjali. Niko od vojnika mi nije pomogao, samo su se šetkali okolo i čekali službe – priča Mirjana.

“Moja djeca su vrištala od bolova 30 minuta”
Ona se prisjetila i najtežeg momenta u svom životu – njena djeca su, kaže, vrištala od bolova između 25 i 30 minuta dok su čekali pomoć.

– Moja djeca su bila živa i vrištala su između 25 i 30 minuta. Dizalica i službe hitne pomoći stigli su tek nakon nekoliko sati. Rekla sam ljekaru: ‘Molim vas, samo mi djecu spasite’, on mi je odgovorio: ‘Ne brini, svi su dobro, samo tebe da spasimo’. Tada sam shvatila da su svi nastradali – priča neutješna Mirjana.

“Lana i Mila su plakale… a vojnici su samo stajali”
– Ja ne mogu da verujem kakvi su to ljudi, da ne priđu da pomognu porodici koju su sami pregazili. Zar je važniji uviđaj od života djece? Čula sam plač moje najstarije kćerke Lane i bebe Mile, bile su žive još pola sata nakon nesreće. Pomoć je stigla prekasno, ali da su odmah reagovali bilo je šanse da se spasu. Moja ruka je bila spaljena, osjećala sam jake bolove, ali sam odmah nakon nesreće stala na noge, sigurna sam da je bilo šanse i za njih. Ja sam zbog njih izgubila cijelu porodicu, ali da su mi barem jedno dijete spasili, bila bih im zahvalna – ispričala je ona.