Ana Lídia Braga bila je najmlađe dijete u porodici, sedmogodišnja djevojčica iz tradicionalne porodice srednje klase. Plavokosa, plavih očiju, živjela je u Sjevernom krilu, u najmlađoj prijestolnici zemlje, i upravo je ona postala tragična junakinja jednog od najmisterioznijih i do danas nekažnjenih slučajeva u Brazilu. U utorak, 11. septembra 1973. godine, oko dva sata poslije podne, porodica je dovela Anu Lídiju do vrata škole Colégio Madre Carmen Salles. Međutim, ona nikada nije kročila u učionicu. Njeno odsustvo otkriveno je tek kasno popodne, kada je kućna pomoćnica došla po nju, piše Find Grave, prenosi Blic.

Odmah su se pojavile kontradiktorne tvrdnje svjedoka. Baštovan ispred škole izjavio je da je vidio Anu Lídiju kako razgovara s jednim mladićem i kako zajedno s njim napušta školu kroz sporedna vrata. Baštovan je čak naveo da je taj mladić podsjećao na Aninog rođenog brata, Álvara Henriquea. Ipak, drugi svjedok tvrdio je da je djevojčicu vidio s mladićem potpuno drugačijeg izgleda.

Iste večeri, policijski načelnik José Ribamar Morais primio je telefonski poziv od navodnog otmičara. Nepoznata osoba tražila je dva miliona cruzeira u zamjenu za život djevojčice. Prema izvještajima, čak je i sama Ana Lídia bila na vezi tokom tog razgovora.

Sljedećeg dana, u supermarketu SAB, pronađeno je rukom pisano pismo upućeno ocu djevojčice, u kojem je stajalo da 500.000 cruzeira mora biti ostavljeno na mostu Bragueto. Međutim, vrlo brzo stigao je šokantan obrt. U blizini Univerziteta u Braziliji (UnB) pronađene su stvari koje su pripadale Ani Lídiji, bačene na ivici šipražja. Civilna policija je odmah započela detaljnu pretragu terena, a ubrzo nakon toga, u plitkom grobu otkriveno je golo tijelo djevojčice, s vidljivim povredama.

Zločin i političko zataškavanje

Mjesto zločina nosilo je jezive tragove: otisci guma motocikla, dva kondoma i komadići toalet papira. Obdukcija je pokazala da je smrt nastupila usljed gušenja, uzrokovanog pritiskom na grudni koš ili zapušenjem disajnih puteva. Ljekari su također utvrdili da je nad tijelom djevojčice izvršen seksualni čin nakon smrti.

Policija je kao glavne osumnjičene označila njenog brata Álvara Henriquea i porodičnog prijatelja Raimunda Lacerdu Duquea. Sumnjalo se da su planirali otmicu kako bi izvukli novac i vratili dugove povezane s trgovinom drogom. Duque je pet mjeseci bio u bjekstvu, a uhapšen je zahvaljujući anonimnoj dojavi.

Međutim, u javnosti su se počela pominjati i druga imena — Alfredo Buzaid Júnior, poznat kao "Buzaidinho," sin tadašnjeg ministra pravde, i Eduardo Eurico Rezende, zvani "Rezendeinho," sin senatora. Pričalo se da su oni zapravo oteli djevojčicu, pošto su imali kontrolu nad trgovinom drogom u Braziliji.

Slučaj je ubrzo postao predmet zataškavanja. Federalna policija je izdala naređenje o cenzuri medija:

"Po višem nalogu, strogo je zabranjeno da se u pisanim, govorom prenesenim i televizijskim medijima objavljuju komentari, transkripti, reference i drugi materijali o slučajevima Ana Lídia i Rosana."

Sabotirana istraga i zastara

Ozbiljna istraga faktički je sabotirana. Nikada nije potvrđeno da je Álvaro Henrique zaista bio u automobilu s porodicom, pismo nije bilo predmet grafološke analize, tragovi guma nisu upoređeni, a genetski materijal pronađen na mjestu zločina nikada nije upoređen s osumnjičenima.

Pojavila se i svjedokinja koja je tvrdila da joj je Álvaro Henrique u povjerenju rekao kako je platio visoku cijenu ulaskom u svijet droge — životom svoje rođene sestre. Ista djevojka je kasnije povukla svoju izjavu, tvrdeći da je bila prinuđena da porekne priču pod pritiskom moćnih političara.

Javno tužilaštvo je uputilo zahtjev za pokretanje istrage o trgovini drogom u Braziliji, ali Ministarstvo pravde to nikada nije odobrilo. Na kraju, i Duque i Álvaro Henrique oslobođeni su zbog nedostatka dokaza.

Nažalost, 11. septembra 1993. godine, tačno dvadeset godina nakon zločina, slučaj je zastario bez ikakvog zvanično imenovanog krivca.