Zastave u Austriji spuštene su na pola koplja. Uobičajen utorak ujutro počeo je normalno u srednjoj školi Dreierschützengasse, na sjeverozapadu Graza, u blizini glavne željezničke stanice, sve dok se oko 10 sati po lokalnom vremenu nisu začuli glasni pucnji.

"Je li to bio pucanj? To ne može biti istina. Mora da je nešto palo na gradilište preko puta", rekao je 17-godišnji učenik, identificiran kao F, svojim prijateljima, prema navodima lista Kleine Zeitung, dok je drugi učenik izjavio za Die Presse da je njegov nastavnik odmah zaključao učionicu čim su odjeknuli pucnji, prenosi Dnevno.hr.

Ono što je počelo jednim hicem, pretvorilo se u smrtonosni napad u kojem je 21-godišnji Austrijanac ubio devet osoba, a zatim sebi oduzeo život. Dvanaest osoba je povrijeđeno, a jedna je preminula nekoliko sati kasnije u bolnici od zadobijenih povreda. Ovo je najmasovnija pucnjava u novijoj historiji Austrije, a policija, kao i javnost, još uvijek se pita zašto je bivši učenik uzeo legalno posjedovano oružje i izvršio tako strašan napad.

Foto: Guliver Image (Kleine Zeitung via AP)

Tragedija koja se pamti

Pucnjave u školama, nažalost, postale su dio naše stvarnosti. I dok su savremenoj javnosti urezani u pamćenje masakri u srednjoj školi Columbine i školi Parkland, historija pokazuje da je ovaj mračni trend školskih pucnjava započeo još 1966. godine, kada je Charles Whitman donio zalihe oružja i municije na osmatračku platformu na vrhu 90 metara visokog tornja Univerziteta u Teksasu i počeo pucati na ljude. U tom suludom pohodu, ubio je 14 osoba i ranio 32.

Whitman je odrastao u porodici u kojoj je otac kontinuirano zlostavljao njegovu majku, njega i njegovu braću. Napetosti s ocem kulminirale su u junu 1959. godine, neposredno prije njegovog 18. rođendana. Charles se kući vratio pijan nakon noćnog izlaska s prijateljima, a otac ga je pretukao i bacio u bazen, gdje je zamalo stradao. Nekoliko dana kasnije prijavio se u marince, odlučan da bude što bolji nakon godina zlostavljanja.

Whitman je prvi dio vojne obuke proveo u mornaričkoj bazi Guantanamo na Kubi, gdje je dobio Medalju za dobro ponašanje, Ekspedicijsku medalju Marinskog korpusa i Značku strijelca. Zastrašujuće, podaci s testiranja pokazuju da je postigao 215 od 250 mogućih bodova, bio izuzetno precizan s velike udaljenosti i posebno uspješan u gađanju pokretnih meta. Dobio je stipendiju za studije i u septembru 1961. primljen je na Univerzitet u Teksasu u Austinu, piše Crime Library.

Velika greška

Nakon godina stroge discipline kod kuće i vojničkog režima, odjednom je imao potpunu slobodu. Gotovo odmah je počeo upadati u probleme. Kako mu ocjene nisu bile dobre, izgubio je stipendiju i u februaru 1963. vraćen je u aktivnu službu.

Bio je stacioniran u kampu Lejeune u Sjevernoj Karolini. Nakon što je proveo neko vrijeme u civilnom životu, vojnički život mu je postao opterećenje. Njegova supruga se vratila u Teksas da završi fakultet, a on se osjećao usamljeno.

U novembru 1963. izveden je pred vojni sud zbog kockanja, zelenašenja i nezakonitog posjedovanja vatrenog oružja koje nije bilo vojna oprema. Proglašen je krivim, osuđen na 30 dana zatvora i 90 dana teškog rada, a oduzeto mu je unapređenje. Očajnički je želio napustiti marince, pa se obratio ocu za pomoć. Na kraju je u decembru 1964. godine časno otpušten iz službe.

Mentalni problemi

Iako je u dnevniku napisao da neće biti suprug kao njegov otac, na početku braka zlostavljao je svoju ženu Kathy. Iako je zarađivao, ona je zarađivala više, što ga je frustriralo. Osim toga, otac mu je slao novac, a on je mrzio ovisnost o drugima. Njegovo mentalno stanje se pogoršavalo, ali je psihijatra posjetio tek kada je njegova majka Margaret napustila oca.

Dana 29. marta, rekao je psihijatru da ima nekontrolisane ispade bijesa. Navodno mu je čak rekao da razmišlja o tome da ode na toranj s puškom i puca na ljude. Nažalost, psihijatar nije reagovao na ovaj očiti znak upozorenja.

Dana 31. jula, Whitman je napisao bilješku o svojim nasilnim porivima, navodeći: "Nakon moje smrti, želim da mi se napravi obdukcija kako bi se utvrdilo imam li kakvih mentalnih poremećaja." U toj bilješci opisao je svoju mržnju prema porodici i naveo plan da ih ubije. Te noći je otišao u stan svoje majke, izbo je nožem i zatim ubio hicem iz pištolja. Po povratku kući, nožem je nasmrt izbo i suprugu, piše History.

Pucao je 90 minuta

Sljedećeg jutra, Whitman je otišao do tornja, prethodno svrativši u prodavnicu oružja, gdje je kupio kutije municije i karabin. Spakovao je hranu i druge potrepštine, popeo se na vidikovac, ubio recepcionarku i dvoje turista, a zatim raspakovao pušku s teleskopom i počeo pucati na ljude.

Kao vrhunski strijelac, mogao je pogoditi mete udaljene i do 500 metara. Pucao je 90 minuta, dok su policajci pokušavali doći u poziciju da ga neutraliziraju. Na kraju su ga ubili.