Dvadesetog juna 1980. godine u kinima se počeo prikazivati film Plava laguna (The Blue Lagoon), koji je postao globalni fenomen, iako su ga kritičari dočekali uz dozu skepticizma.

Riječ je o ekranizaciji romana Henryja De Verea Stacpoolea, koji je još početkom 20. stoljeća ispričao priču o dvoje mladih brodolomaca prisiljenih odrasti u divljini – bez društvenih normi, ali i bez ikakva vodstva odraslih.

Na idiličnom tropskom otoku

Film je u središte pozornosti stavio tada 14-godišnju Brooke Shields, ali postao je i predmet brojnih kontroverzi zbog tematike filma. Uz nju glavnu mušku ulogu tumači Christopher Atkins, kojemu je Plava laguna bila prvi glumački projekt i početak kraće, ali zapažene karijere.

Radnja filma smještena je na idilični tropski otok, na kojem dvoje djece, Emmeline i Richard, pronalaze utočište nakon brodoloma. O njima se jedno vrijeme brine brodski kuhar, ali nakon njegove smrti, sami moraju naučiti preživljavati. Kako godine prolaze, njih dvoje odrastaju u tinejdžere, a između njih se počinje rađati romantična i tjelesna privlačnost, iako ne razumiju u potpunosti što se događa.

Bez društvenih pravila i obrazovanja, ali u potpunom skladu s prirodom, Emmeline i Richard razvijaju odnos koji prelazi granice prijateljstva. Njihova nevina i naivna ljubav dolazi do izražaja kada na svijet donesu dijete, iako ne razumiju točno kako se to dogodilo.

Film istražuje teme izolacije, instinkta, prirodnog odrastanja i ljubavi, ali na način koji je u svoje vrijeme bio podložan kritikama – dok su ga jedni smatrali poetskom i dirljivom pričom, drugi su u njemu vidjeli neprimjereno romantiziranje maloljetničke seksualnosti.

Film je režirao Randal Kleiser, koji je samo dvije godine ranije postigao ogroman uspjeh s filmom Briljantin (Grease). U Plavoj laguni naglasak je stavio na vizualnu estetiku – film je snimljen na otoku Nanuya Levu na Fidžiju, svaka scena odiše egzotikom, čistoćom i ljepotom netaknute prirode.

Film je obilježen sporim ritmom, gotovo meditativnim tonom i bogatom filmskom fotografijom, dok je glazbu skladao Basil Poledouris, čije su orkestralne kompozicije dodatno pojačale emocionalni dojam i poetski karakter filma.

Kontroverze i nasljeđe

Iako je Plava laguna naišla na niz negativnih recenzija – kritičari su istaknuli plitke dijaloge, naivnost likova i manipulativnu seksualizaciju – publika je bila daleko naklonjenija. Film je zaradio više od 58 milijuna dolara u SAD-u (uz budžet od svega 4,5 milijuna), čime je postao jedan od najvećih kino hitova te godine.

Brooke Shields bila je već poznata javnosti po ulozi u filmu Pretty Baby (1978.), ali upravo je Plava laguna učvrstila njezin status ikone osamdesetih, iako je istovremeno otvorila pitanje eksploatacije maloljetnih glumaca u filmskoj industriji. Tijekom produkcije korištene su tjelesne dvojnice u eksplicitnijim scenama, no to nije spriječilo javne rasprave koje i danas prate nasljeđe filma.

Godine 1991. snimljen je nastavak pod nazivom Povratak u Plavu lagunu s Millom Jovovich i Brianom Krauseom u glavnim ulogama, ali on nije uspio ponoviti uspjeh svog prethodnika.

Kroz godine Plava laguna stekla je status kultnog klasika – ne toliko zbog glumačke izvrsnosti ili narativne dubine već zbog svoje jedinstvene atmosfere, egzotične lokacije i melankolične, gotovo mitske priče o ljubavi lišenoj civilizacije. Iako je kritički i moralno često osporavan, film i dalje budi nostalgiju kod mnogih gledatelja.