Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić obratio se na komemoraciji održanoj u zgradi Senata SAD-a u Washingtonu povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, pozvavši tom prilikom na obnovu predanosti suprotstavljanju poricanju i izvrtanju historijskih činjenica. 

- Nisam trebao biti ovdje danas – ali ipak stojim tu. Moje prisustvo nije svjedočanstvo o meni samom, već o volji jednog naroda da preživi. Događaji iz jula 1995. i dalje odzvanjaju bolno u našoj zajednici - više od 8.000 nevinih života izgubljenih u Srebrenici u samo pet dana jula 1995. godine, nakon tri i po godine duge opsade, masovnog i sistematskog nasilja – oštar su podsjetnik na dubine ljudske okrutnosti. To je bio napad na postojanje našeg naroda na svim frontovima: političkom, ekonomskom, moralnom, kulturnom i biološkom. Za mene i moju generaciju Bošnjaka, ovo nije samo poglavlje iz istorije, već duboko lična priča o preživljavanju - kazao je tom prilikom Suljagić.

Kako je naveo, kao sedamnaestogodišnji dječak, pobjegao je od terora i razaranja koje je zadesilo BiH, njegov grad i porodicu  1992. godine. Iako je, kaže, imao sreću da izbjegne taj užas, njegova porodica i on nisu mogli izbjeći Srebrenicu.

- Ali došli smo u Srebrenicu ne da bismo izgubili nadu – nego da bismo preživjeli. Tokom opsade, Srebrenica je bila simbol nade, otpora i žrtve, vrijednosti koje su nas održale u najmračnijim trenucima. Oni koji su preživjeli početne valove onoga što se često naziva 'etničko čišćenje' našli su utočište u Srebrenici, držeći se nade i života uprkos nemogućim okolnostima. Čak i u julu 1995, naši životi nisu nam poklonjeni od nikoga, borili smo se, pružali otpor, bilježili i čuvali svoja sjećanja. Znali smo da naši glasovi, naše priče i naše prisustvo imaju značaj - ističe Suljagić.

Ispričao je da je u posljednjim danima bio među rijetkim bošnjačkim civilima koji su ostali u bazi UN-a u Srebrenici.

- Dok su neki članovi UN-a raspravljali o našoj sudbini, dvojica američkih službenika UN-a odlučnim su djelovanjem spasili moj život. Zauvijek sam im zahvalan, jer je njihova hrabrost promijenila ono što je izgledalo kao moja neizbježna sudbina – da završim u masovnoj grobnici  - kaže Suljagić.

Poručuje da je važno je priznati da je neumorna potraga za pravdom za Srebrenicu, uglavnom kroz međunarodne pravosudne mehanizme, bila značajno unaprijeđena zahvaljujući podršci SAD-a. Doprinosi Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) igrali su ključnu ulogu u dovođenju nekih od glavnih počinilaca pred lice pravde. Ovi napori, naglašava, nisu samo tražili odgovornost, već su i odali počast žrtvama, potvrđujući dostojanstvo naše patnje.

- Lično želim da odam priznanje stalnoj pomoći povratnicima i raseljenim licima u Srebrenici i drugim mjestima, od kojih se mnogi i dalje bore s traumama u sredini koja je, blago rečeno, neprijateljski nastrojena. Prisustvo američkih vojnika i mirovnih snaga u istočnoj Bosni pomoglo je ispravljanju nekih nepravdi i otvaranju puta ka obnovi života uništenih nasiljem. Dok se danas okupljamo, pozivam sve da obnovimo svoju posvećenost borbi protiv negiranja i iskrivljavanja historijskih činjenica. Obrazovanje, sjećanje i zagovaranje su ključni za očuvanje ovih lekcija - poručio je Suljagić.

Na kraju, kako je zaključio, odajmo počast onima koji su stradali tako što ćemo ponovo potvrditi svoju kolektivnu posvećenost pravdi, miru i ljudskom dostojanstvu.

- Uz saveznike poput Sjedinjenih Američkih Država, nastavit ćemo se boriti protiv nekažnjivosti i ravnodušnosti, radeći ka budućnosti zasnovanoj na sjećanju i pravdi - rekao je Suljagić.

Komemoracija u povodu obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici u zgradi Senata SAD-a u Washingtonu održana je u organizaciji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA).