Američki Senat odbio je u petak prijedlog rezolucije kojom bi predsjednik Donald Trump morao dobiti odobrenje Kongresa za svaku daljnju vojnu akciju protiv Irana. Rezolucija, koju je predložio demokratski senator Tim Kaine iz Virginije, doživjela je poraz s 53 glasa protiv i 47 glasova za, uglavnom duž stranačkih linija.

Ova odluka dolazi nakon što je predsjednik Trump, bez konsultacija s Kongresom, naredio zračne napade na tri iranska nuklearna postrojenja. Debata o ulozi Kongresa u odobravanju vojne sile bila je žustra, a rezultat glasanja oslikava duboke političke podjele unutar zakonodavnog tijela.

Ključni prijedlog i reakcije

Kaineova rezolucija, oslanjajući se na Zakon o ratnim ovlastima iz 1973. godine, tražila je da Kongres mora biti obaviješten i dati saglasnost prije svake buduće vojne akcije protiv Irana. Kaine je naglasio da rezolucija ne ograničava pravo predsjednika na djelovanje u samoodbrani niti podršku SAD-a saveznicima poput Izraela.

Međutim, republikanci su, uz nekoliko izuzetaka, podržali Trumpovu odluku. Senator John Barrasso izjavio je da “nacionalna sigurnost zahtijeva brzinu” i da bi konsultacije s Kongresom mogle ugroziti sigurnost zemlje. S druge strane, demokrati su izrazili zabrinutost zbog koncentracije ovlasti u rukama jednog čovjeka.

“Rat je preozbiljna stvar da bi se prepustila raspoloženju jednog čovjeka,” izjavio je senator Kaine, dok je njegov kolega, senator Chris Van Hollen, upozorio na opasnost eskalacije sukoba bez kongresne kontrole.

Podjele unutar Kongresa

Rezolucija nije dobila značajnu podršku ni među republikancima ni među demokratama sklonim Trumpovim politikama. Jedini republikanac koji je glasao za rezoluciju bio je Rand Paul, koji se pozvao na riječi Jamesa Madisona o potrebi zakonodavne kontrole ratnih ovlasti.

Na suprotnoj strani, demokrat John Fetterman iz Pennsylvanije glasao je protiv, izjavivši kako ne želi ograničiti buduće predsjednike u provođenju sličnih operacija.

Šira politička slika

Odbijanje rezolucije odraz je decenijskog trenda u kojem predsjednici zaobilaze Kongres prilikom odlučivanja o vojnim intervencijama. Iako je Zakon o ratnim ovlastima iz 1973. godine trebao ograničiti tu praksu, od napada 11. septembra 2001. predsjedničke ovlasti u vođenju ratova značajno su proširene.

Trump, kao i njegovi prethodnici, često koristi ovlasti vrhovnog komandanta za opravdanje vojnih akcija. U pismu Kongresu, Trump je napade na Iran opisao kao “kolektivnu samoodbranu Izraela” i dodao da su provedeni u skladu s ustavnim pravima predsjednika na vođenje vanjske politike.

Šta slijedi?

Iako su slične inicijative pokrenute i u Predstavničkom domu, malo je vjerovatno da će one dobiti potrebnu podršku. Kongres, podijeljen po stranačkim linijama, i dalje će biti poprište debata o balansiranju predsjedničkih i zakonodavnih ovlasti, posebno u vezi s upotrebom vojne sile.