Brijunski plenum je naziv za Četvrtu plenarnu sjednicu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ) koja je održana na današnji dan 1. jula 1966. godine u hotelu "Istra" na Brijunima.

Na ovoj sjednici sa svih državnih i partijskih funkcija smijenjen je Aleksandar Ranković, dotadašnji potpredsjednik SFRJ i sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije – jedan od trojice najvažnijih ljudi u zemlji.

Pad Aleksandra Rankovića Leke, bliskog saradnika Josipa Broza Tita, jedan je od najkontraverznijih događaja u historiji jugoslavenske države. Ovaj događaj ni do danas nije razjašnjen, a neki stručnjaci smatraju da je Ranković “sklonjen” upravo da ne bi naslijedio Tita. Nakon odlaska Rankovića s mjesta šefa državne sigurnosti uništena je velika količina arhivske građe, za koju se ni do danas ne zna šta je u njoj pisalo.

Razne komisije su uništile na stotine hiljada dosijea arhivske građe koja se nalazila u arhivima državne sigurnosti.

Aleksandar Ranković je poslije Brijunskog plenuma penzionisan i isključen iz Saveza komunista Jugoslavije. Sve do svoje smrti 1983. živio je u Beogradu i Dubrovniku, povučenim životom, bez ikakvih javnih i političkih nastupa. Umro je u Dubrovniku, u ljeto 1983. godine. Njegova sahrana bila je jedna od najvećih koju Jugoslavija, Srbija i Beograd pamte.

O motivima za smjenu Rankovića bosanskohercegovački historičar Amir Duranović je kazao: 

"Brionski plenum vrhunac je dugotrajnijeg procesa prelamanja političke moći u samom vrhu Saveza komunista na način da se jugoslavensko društvo ozbiljno transformiralo, naročito nakon Ustava iz 1963. godine, a onda i početka privredne reforme 1965. godine. U tom kontekstu Brionski plenum javlja se kao prelomna tačka u kojoj je jedna konzervativna struja, da je tako nazovemo, u Savezu komunista Jugoslavije praktično poražena, odnosno prevlast su odnijeli ovi koji su smatrali da jugoslavenske privredne i političke odnose treba više liberalizirati. U tom kontekstu došlo je do smjene Rankovića, odnosno, ako ćemo tjerati mak na konac, Ranković je podnio ostavku na funkciju koju je obnašao. Dakle, nije smijenjen mada je u kontekstu u kojem se to desilo vrlo jasna stvar da je to bila ostavka koja je bila iznuđena. Druga stvar: Ranković je tu smijenjen s pozicije potpredsjednika Jugoslavije i partijskih funkcija koje je obnašao, a već ranije, od 1963. godine, on nije bio formalno vezan uz policijske strukture, s obzirom na to da je do tada bio savezni ministar unutrašnjih poslova."