Prošlo je 12 godina otkako je Hrvatska 1. jula 2013. godine postala 28. članica Evropske unije, devet godina nakon što je Slovenija, kao prva od zemalja bivše Jugoslavije, ušla u Uniju 1. maja 2004. godine.

Prije ulaska, Hrvatska je morala zatvoriti 35 poglavlja pregovora, uskladiti zakonodavstvo s evropskim standardima i provesti osjetljive reforme. Uprkos svemu, građani su tada ulazak dočekali s nadom da će Hrvatska ojačati privredu, otvoriti tržište rada i osigurati bolji životni standard.

Deset godina kasnije, Hrvatska je ušla i u šengenski prostor i eurozonu. Od 1. januara 2023. postala je dio prostora bez granica, a kuna je zamijenjena eurom. Službeno, sve to trebalo je olakšati kretanje ljudi i kapitala. No, dogodilo se upravo suprotno od onoga o čemu su ljudi sanjali prije ulaska u EU. Hrvatska nije postala Švicarska, ali su se zato stotine hiljada ljudi odselile u bogatije članice EU-a. Oni koji su ostali, suočili su se s višim troškovima, posebno nakon ulaska u eurozonu.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Pišu hvalospjeve EU

Dok političari pišu hvalospjeve našem ulasku u EU, građani nisu tako zadovoljni, što su pokazali u anketi portala Dnevno.hr na Facebooku, kada su upitani šta se u njihovom životu promijenilo nakon ulaska u EU:

„Ljudi otišli na rad po Uniji, a ostalo sve poskupjelo i još rastu cijene!?”

„Bez ikakvog pretjerivanja: baš ništa osim što se skuplje živi!”

„Jedem nezdravu hranu i lošije živim…”

„To je za nas dan žalosti, a uvođenje eura kraj.”

„Pala kupovna moć cca 80%.”

„Ulazak je zaslužan samo za lakše zaposlenje onih 500 hiljada vani.“

„Prokleti bili oni što su nas uveli i glasali za to!”

„Djeca se razišla, ostala daleko od njih, a godine nose svoje.”

Ipak, bilo je i komentara koji pokušavaju gledati pozitivno:

„Neke stvari u našem narodu ne razumijem, uvijek jauču i nikad im nije dobro, loše žive, a kad gledam po državi svi kafići puni, puni restorani i uvijek koko meni.“

„Izgradio se napokon Pelješki most. Kroz fondove izgradilo se još svašta. No, domoljublje i poštovanje, nažalost, ni novac izgraditi ne može.“

Foto: Jakov Prkic / CROPIX

‘Svoje smo rastjerali’

Ipak, optimizma je vrlo malo, što pokazuju komentari:

„Ništa, rastjerali su ljude, ono što je ostalo to tretiraju kao stoku sitnog zuba, prosperiraju jedino oni na državnoj sisi rastom plata, a radnička klasa stoka sitnog zuba radi za privatni sektor koji je ugnjetava, ponižava, otima, a rade za kikiriki, dok posrnuli privatnici uvoze, ne prijavljuju strance, a država plaća za svakog stranca, zarađuju tatini sinovi iz vlade otvaranjem agencija za uvoz stranih radnika, obostrano zadovoljstvo…“

„Ulaskom u EU postali smo sirotinja, a rekoše da ćemo dobro živjeti, sirotinja koja nosi gaće na štapu i preživljava kao krava kad se najede djeteline, pa ako ostane živa – dobro je. Dobili smo boleštine, uništiše poljoprivredu, uvoze smeće od hrane, prirez, zarez od poreza, zakoni za sirotinju, za kriminal niko ne odgovara, još dobiju mjesto ministra. Ulaskom u EU postali smo poslušnici i sluge kolonijalista modernog doba, pljačkaši koji bogate sebe, a nas osiromašuju… čemera i jad…“

‘Proklet bio taj dan’

„Otkrili smo da se SFRJ može zvati EU. Svi jednaki u obavezama, a u pravima postoje i oni ‘jednakiji’. Jedno i drugo je tzv. ‘talionica naroda’ u kojoj nestaju osnovni elementi, a nastaju legure po zamisli jačih.“

„Proklet dan kad smo ušli u EU. Ništa nismo dobili. Dobili smo EU fondove za koje nam opet šefuju ovi iz Bruxellesa gdje će da ih trošimo. Tako da, žali Bože svega. Upropastili su nas i uništili.“

„Hrvatska se raseljava, dolaze stranci, demografija se mijenja, deset puta skuplje… Vratiti nacionalnu valutu – kunu!“

U ruke stranom kapitalu

„Promijenilo se to da smo samo nekoliko godina živjeli u nezavisnoj državi za koju su ginuli naši očevi, braća i prijatelji. Samo nekoliko godina sa svojom valutom, svojim granicama… A onda je postavljen briselski potrčko, izdajnik Hrvatske… Prepustio državu u ruke privatnom stranom kapitalu, uništio poljoprivredu i privredu, prepustio Evropskom parlamentu da donosi zakone, zadužio državu na iznose zbog kojih ćemo zauvijek biti robovi…“

„Jadno i žalosno. Od seljaka otkupe janje od cca 30 kila za 200 eura, a kilo pečene prodaju za 70 eura. Eto šta je realnost.“

„Bravo za Bugarsku, drži svoju valutu, a mi slavili ulazak da bi danas bili sluge u vlastitoj državi. EU su dobro iskoristili samo vladajući, a stoka sitnog zuba u rudare, gdje još ima slobodnih nezaključanih kontejnera. Mladost nam se odselila, jedino pametno – raditi ovdje za ove grabežljivce koji samo gledaju gdje da zgrabe, pronevjera.“

Penzioneri rade 8 sati

„Sve se promijenilo – na bolje za sve koji su u kolu EU administracije! Skočili iz opanka u salonke ili sa 5000 kuna na 10.000 eura. Pa ko ne bi procvao?! A to što 500.000 penzionera nemaju ni 400 eura penzije je zato što su glasali za takve što im vladaju.“

„Tješi me što je mladost na vrijeme to uočila pa je njih 500.000 otišlo ‘trbuhom za kruhom’ i rekli ‘Auf Wiedersehen’ grupi ZNA-SE i SDP-EU i njihovim koalicijskim partnerima, rekli ‘pa, pa’! Jedino što ove još muči je – ko će ih opet braniti ako dođe do nečeg. Jer sad penzioneri mogu raditi 8 sati za još pola penzije, ali nisu više borbeno na raspolaganju. I s obzirom na godine – mogli bi prvo oružje okrenuti na one koji su im najbliži!“