Mediji u RS-u najavljuju da će 6. jula u Nevesinje stići politički vrh bh. entiteta RS i Republike Srbije, te patrijarh SPC Porfirije kako bi prisustvovali obilježavanju 150. godišnjice "Nevesinjske puške".

U Nevesinje u nedjelju stiže i veliki broj ministara, predsjednici Matice Srpske i Srpske akademije nauka i umjetnosti, načelnika, direktora javnih preduzeća, veliki broj predstavnika institucija iz cijelog regiona, osoba iz kulturnog i javnog života.

Na čelu Organizacionog odbora su predsjednici RS-a i Srbije Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, premijeri Radovan Višković i Đuro Macut, te ministri iz Vlada RS i Srbije, načelnik opštine Nevesinje Milenko Avdalović, te Svetko Kovač i Zoran Janjić iz Udruženja Nevesinjaca u Beogradu.

Šta je Nevesinjska puška?

"Nevesinjska puška" je narodni naziv za Hercegovački ustanak iz 1875. godine koji su ustaničke pravoslavne skupine inicirane iz Srbije i Crne Gore pokrenule protiv osmanske vlasti. Ustanak će prerasti u sukobe širih razmjera širom Bosne i Hercegovine, a logistički i na svaki drugi način će biti pomagan iz susjednih kneževina. Sukobi će zatim prerasti u regionalni rat i na kraju dovesti do Rusko-osmanskog rata koji će se završiti teškim porazom osmanske vojske i mirom potpisanim 1878. godine.  

Nezadovoljstvo zapadnih velikih sila Sanstefanskim mirom rezultirat će sazivanjem Berlinskog kongresa koji će biti suštinski revizija tog mira. Berlinskim kongresom će Austro-Ugarska dobiti mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu pod izgovorom zavođenja reda. 

Kada je u pitanju sam ustanak, njegovo žarište je bila Bosanska krajina, a jezgro obronci planina Kozare, Prosare i Grmeča. No, pobuna je otpočela početkom jula 1875. godine u Hercegovini ustaničkim masakrom nad trgovačkom karavanom koja je pored Nevesinja išla za Sarajevo. Ustanak se zatim rasplamsao širom Hercegovine, a uskoro i na Bosnu gdje će se odigrati najvažnije ustaničke vojne operacije.

Ustanak su susjedne kneževine Srbija i Crna Gora potakle kako bi se teritorijalno proširile na Bosnu i Hercegovinu i po načinu na koji se odvijao (prebacivanje oružja iz Srbije, finansijska pomoć, dolazak dobrovoljačkih grupa iz Srbije i Rusije, obučavanje i usmjeravanje ustaničkih grupa, Proglas o ujedinjenju sa Srbijom 1876. godine... ) ima mnogo sličnosti sa agresijom na Republiku BiH devedesetih godina. 

Ustanak koji je intenzivno nešto kraće od dvije godine a zatim značajno slabio, obilježen je nizom masakara nad muslimanskim stanovništvom Bosne i Hercegovine. Za razliku od pravoslavnog stanovništva, katolici se nisu u značajnijem broju uključili u ustanak i ostali su lojalni Osmanskoj državi.

(SB)