PORICANJE KAO ORUŽJE: "Genocid u Srebrenici dio je i holandske historije"

Negiranje genocida sve prisutnije, upozoravaju stručnjaci u Sarajevu.

  • Sjećanje

  • 03. Jul. 2025  

  • 0

Nakon svečanog otvaranja u sarajevskoj Vijećnici, međunarodna naučna konferencija “Srebrenica trideset godina poslije genocida: sjećanje, odgovornost i izazovi negiranja” nastavljena je danas u prostorijama Rektorata Univerziteta u Sarajevu.

Na prvim panelima vodeći akademici iz svijeta govorili su o razornim posljedicama negiranja genocida, izazovima memorijalizacije, te o važnosti međunarodne odgovornosti.

Profesor Henry Theriault (Worcester State University) naglasio je kako priznavanje genocida u Srebrenici mora biti globalni prioritet:

– Međunarodna zajednica mora osigurati da se nasilje iz prošlosti ne ponovi, ni sada ni u budućnosti.

Univerzitetska profesorica Edina Bećirević (UNSA) ocijenila je da negiranje genocida nije isključivo lokalna pojava, već dio šire, autoritarne i transnacionalne strategije:

– Poricanje genocida je postalo geopolitičko oružje, a ne samo retorički problem.

Sličnu tezu iznio je i Benjamin Valentino (Dartmouth College), koji je upozorio da svijet još nije spreman da plati cijenu za zaštitu civilnog stanovništva:

– Srebrenica nas je naučila da su odlučni zločinci zaustavljivi, ali samo ako postoji spremnost da se djeluje – i to po cijenu.

Dirk Moses (The City College of New York) otvoreno je prozvao holandske institucije zbog izostanka političkog priznanja odgovornosti za ulogu Dutchbata u Srebrenici:

– Genocid u Srebrenici nije samo bosanska, već i holandska historija. "Birokratizirani rasizam" temeljni je razlog i za neuspjeh zaštite tada, i za izostanak priznanja danas.

U kontekstu institucionalne borbe protiv zaborava, Hikmet Karčić (UNSA) govorio je o značaju nedavne rezolucije UN Generalne skupštine kao važnog koraka u očuvanju kolektivnog pamćenja, dok se Hariz Halilović (RMIT) fokusirao na svjedočansku literaturu preživjelih, naglasivši njezinu historijsku i književnu vrijednost.

Norman Naimark (Stanford University) upozorio je da je danas prisutnije negiranje genocida nego prije dvije decenije, uz sve izraženiju politizaciju ovog procesa.

Ehlimana Memišević (UNSA) kritički je govorila o radu MKSJ-a, posebno u dijelu procesuiranja seksualnog nasilja:

– Iako je bilo više od 20.000 silovanja tokom rata, izrečene su tek 32 presude. To je poražavajući manjak pravne odgovornosti.

Emil Kerenji (US Holocaust Memorial Museum) upozorio je na važnost analize retorike eliminacije, dok je Onur Uraz (University of Hacettepe) postavio pitanje koliko je međunarodni pravni sistem danas spremniji reagirati na genocid u poređenju s 1995. godinom.

Rosa Aloisi i Jayden Salter (Trinity University) osvrnuli su se na političke otpore donošenju UN Rezolucije o genocidu i pokušaje reinterpretacije i destrukcije memorijalnih mjesta.

Konačno, Jasmin Medić (UNSA) analizirao je priznanja krivice osuđenih ratnih zločinaca:

– Nema dokaza da su ta priznanja bila izraz iskrenog kajanja. Većina ih je to učinila da izbjegne strože kazne ili kvalifikaciju genocida.

Konferencija će se nastaviti i narednih dana s dodatnim panelima i zaključcima, čime se želi dodatno ojačati akademska i društvena borba protiv poricanja, zaborava i revizionizma.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...