Proustaški muzičar Marko Perković Thompson sinoć je na zagrebačkom hipodromu održao veliki koncert na kojem je prema izvještajima prisustvovalo oko pola miliona Hrvata. 

Muzičar je na pozornicu je izašao u crnoj majici na kojoj je bio ispisan broj 03941158. To je posveta teroristi Zvonku Bušiću, koji je izvršio samoubistvo 2013. godine, a kojem je ranije Thompson posvetio pjesmu "Duh ratnika" objavljenu na albumu "Bilo jednom u Hrvatskoj" 2006. godine.

Ko je bio Zvonko Bušić?

Rodio se 1946. godine u selu Gorica pokraj Gruda u Bosni i Hercegovini. Studirao je u Beču gdje je upoznao američku studenticu i svoju buduću suprugu Julienne Eden Schultz.

Sa njom je odselio u Sjedinjene Države i tamo se povezao sa drugim hrvatskim emigrantima sa kojima je i izvršio teroristički čin 10. septembra 1976. godine

Terorista Zvonko Bušić na Trgu bana Jelačića u Zagrebu (Foto: Agencije)

Izvještaj CIA-e o otmici aviona

Slobodna Bosna donosi vam izvještaj američke sigurnosne agencije CIA koja je detaljno opisala Bušićeve terorističke aktivnosti. Izvještaj je napisan 14. septembra 1976. godine, dakle četiri dana nakon terorističkog čina. 

"Četvorica muškaraca i jedna žena koji su oteli mlazni avion Trans World Airlines 727 iznad gornjeg dijela države New York u noći 10. septembra, vratili su se u New York čekajući optužnicu za zračno piratstvo, manje od 48 sati nakon otmice.

Također su se suočili s mogućnošću da budu optuženi za ubistvo prvog stepena zbog smrti njujorškog policajca. Četvorica otmičara su hrvatski nacionalisti rođeni u Jugoslaviji s prebivalištem u Sjedinjenim Državama, a peti je supruga jednog od njih rođena u SAD-u.

Petorica su preuzela kontrolu nad letom New York-Chicago ubrzo nakon 20:00 sati i naredili pilotu da promijeni kurs prema Montrealu gdje je avion napunjen gorivom a zatim krenuo prema Ganderu na Newfoundlandu. Tokom tog dijela putovanja, otmičari su vlastima prenijeli svoje zahtjeve da se u četiri velika američka gradska lista i International Herald Tribuneu, koji izlazi u Parizu, objavi saopćenje za javnost od 1600 riječi i deklaracija o nezavisnosti hrvatskog naroda od 2500 riječi. Vlasti su bile obaviještene da će kopije dokumenata biti pronađene u ormariću na njojorškom Grand Central Stationu. Uz dokumente, vlasti su pronašle bombu i bilješku u kojoj se navodi da će slična bomba, postavljena "negdje u Sjedinjenim Državama", biti detonirana ako se ne ispune zahtjevi terorista za objavljivanje dokumenata. Bomba pronađena u Grand Centralu odvezena je u policijsko područje gdje je jedan policajac poginuo, a još tri člana policajca povrijeđena su dok su pokušavali deaktivirati bombu. Nijedna druga bomba nije pronađena.

Kada je avion 727 kratkog dometa stigao u Gander, teroristi su pustili 35 putnika. Tamo je otetom avionu došao u susret avion 707 koji je TWA (Trans World Airlines) poslala kako bi mu osigurala potrebne navigacijske pomoćnike za daljnji let u Evropu. Dva su aviona nastavila prema Keflaviku na Islandu, gdje su se ponovno napunili gorivom i gdje su iz otetog aviona preneseni letci pod nazivom "Deklaracija Glavnog štaba hrvatskih oslobodilačkih snaga".

Letci su ispušteni iz aviona na niskom letu nad centrom Londona, a zatim i nad Parizom, prije nego što su dva aviona sletjela na aerodrom Charles de Gaulle kod Pariza.

Francuske vlasti onesposobile su avion i postavile ultimatum otmičarima da oslobode taoce nepovrijeđene i predaju se. Ženskoj članici grupe dopušteno je napustiti avion, a ona je telefonirala u Sjedinjene Države kako bi saznala jesu li novine objavile izjave kako su tražili teroristi. Dostavljene su joj fotokopije novinskih članaka, ali francuske vlasti odbile su joj dopustiti ponovni ulazak u avion. Ubrzo nakon toga otmičari su svojim taocima pokazali da su eksplozivne naprave koje su koristili za prijetnju i kontrolu posade i putnika bile lažne, sastavljene od gline, a ne plastike. Putnicima je zatim dopušteno iskrcavanje, a otmičari su se predali francuskoj policiji. Među putnicima i posadom nije bilo žrtava. Petero otmičara smješteno je u francuski vojni avion i vraćeno u New York pod stražom.

Petorku su činili Zvonko Bušić i njegova supruga Julienne, Petar Matović, Frane Pešut i Mark Vlašić. Svi oni podržavaju hrvatski nacionalizam, a Bušić je navodno rekao dok su ga vodili iz otetog aviona: "Ponosni smo na ono što smo učinili. Nemojte se iznenaditi ako čujete za druge napade u budućnosti..."

Ova epizoda je najnovija u dugom nizu terorističkih napada i ubistava koji se protežu desetljećima unatrag, u kontinuiranim smrtonosnim obračunima među suparničkim jugoslavenskim emigrantskim grupama u SAD-u i širom svijeta, te između prognanika i jugoslavenskih zvaničnika. Nedavni primjeri takvog nasilja uključuju atentat na jugoslavenskog vicekonzula u Frankfurtu, bombardiranje jugoslavenske ambasade u Washingtonu u kojem su dvije osobe povrijeđene i ubistvo jugoslavenskog političkog emigranta čiji je automobil dignut u zrak dok je vozio u Nici u Francuskoj.

Jugoslavenska vlada i mediji žestoko su kritikovali američko postupanje s otmicom aviona. Žalili su se zbog širenja komunikea otmičara i proglašenja nezavisnosti i opisali to kao neprijateljski čin protiv interesa Jugoslavije. Iznesena je opća pritužba na američku toleranciju prema bilo kakvoj vrsti antijugoslavenskih organizacija", navodi se u izvještaju CIA-e sa kojeg je kasnije skinuta oznaka tajnosti. 

Suđenje i samoubistvo

Nakon terorističkog čina, Zvonko Bušić je 1977. godine u Sjedinjenim Američkim Državama osuđen na doživotni zatvor zbog otmice aviona i krivičnih djela koja su dovela do smrti druge osobe. Specifično, osuđen je za zračno piratstvo s posljedicom smrti i za zavjeru. Bušić nije bio formalno osuđen za terorizam, jer u vrijeme suđenja taj pojam nije bio zakonski definiran u američkom pravosuđu.

U američkom zatvoru je proveo 32 godine da bi 2008. godine bio deportiran u Hrvatsku. U Zagrebu je dočekan kao patriota, a na aerodromu mu je pored ostalih dobrodošlicu poželio i Marko Perković Thompson. Nekoliko dana kasnije, Bušiću je priređen i veliki doček i rodnoj Gorici u BiH.

Zvonko Bušić na aerodromu u Zagrebu 2008. godine (Foto: EPA)

Od povratka u Hrvatsku živio je u selu Rovanjska, u općini Jasenice. Jedno vrijeme Bušić se politički angažirao kroz stranku HSP dr. Ante Starčević te poslije i kroz udruženje Hrvatski plamen. Sa njim je u ovoj stranci aktivan bio i Marko Perković Thompson.  

Ali, ni u (nezavisnoj) Hrvatskoj Bušić nije pronašao mir. Samo pet godina nakon izlaska iz zatvora, 2013. godine Bušić je počinio samoubistvo. Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoj.

(S. Begović)