Dan uoči 11. jula, sjećanje na genocid u Srebrenici živi kroz riječi onih koji su tragali, kopali, bilježili. Jedan od njih je Amor Mašović, dugogodišnji član Kolegija Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, čovjek koji je postao simbol traganja za nestalima. 

Govoreći za N1, osvrnuo se na najteže početke, prve masovne grobnice, sjećanja s Kameničkog brda i bolne činjenice koje ni tri decenije kasnije nisu zatvorene.

"Evo kad pominjete Kameničko brdo, sad sam se prisjetio 1996. godine, jedna od prvih grobnica, zapravo kad sam ja u pitanju, odnosno lokalni domaći timovi bosanskohercegovački, to je bila prva masovna grobnica. Ako se to može nazvati masovna grobnica, te godine u ljeto-jesen, mi smo idući ovim brdima od Šušnjara prema slobodnoj teritoriji Tuzle, na površini pronašli 266 nesahranjenih, uglavnom kompletnih tijela, iako su neka već bila dekomponovana", ističe Mašović.

Godinu dana nakon njihove smrti, većina tijela bila je pored "famozne bukve", gdje se, kako kaže, "desio jedan od strašnih zločina nad tom kolonom koja je neprestano upadala u zasjede".

Nažalost, porodicama je identitet članova porodice uskraćen čak tri puta.

"Tri puta su njihove porodice onemogućavane da dođu do identiteta svojih najmilijih", kaže Mašović.

Broj sahranjenih u Memorijalnom centru polako se približava brojci od 7.000, iako je žrtava više:

"Neki od njih su čak i identificirani, ali njihove porodice još uvijek nisu smogle snage da se oproste s tim nekompletnim, s tek nekoliko kostiju skeleta, pa oni još uvijek čekaju nadu da će se u drugim grobnicama pronaći dodatni dijelovi skeleta."

Više od hiljadu žrtava još nije pronađeno

Mašović je podsjetio da još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostaci više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici.

"Tom broju svakako treba dodati i nepronađene dijelove skeleta ovih koji su već pronađeni, identificirani, čija su imena i prezimena ovdje uklesana na ovim bijelim mramorima Memorijalnog centra", ističe.

Dodaje da će potraga trajati godinama, a razlog zbog kojeg sve još nije otkriveno, kako tvrdi, nije u Sarajevu:

"To će biti veoma težak i, bojim se, dugotrajan zadatak Institutu za nestale osobe i nadležnim tužilaštvima koje rade na pronalaženju nestalih osoba. Zašto je to tako? Pitanje bi trebalo uputiti Beogradu i Banjoj Luci."

Transgeneracijska stigma zbog prikrivanja istine

Upozorava na trajne posljedice prikrivanja lokacija grobnica i odgovornosti.

"Mislim da ti ljudi koji danas prikrivaju te činjenice, odnosno prikrivaju grobnice, najdirektnije rade protiv sebe. Dakle, sada već možemo govoriti o transgeneracijskoj stigmi koja će pratiti srpski narod zbog postojanja tih grobnica primarnih, sekundarnih i zbog njihove nespremnosti da se otkriju lokacije", ističe Mašović te dodaje:

"Još dugi, dugi niz godina će udarne vijesti u lokalnim, međunarodnim medijima biti: 'Otkrivena još jedna masovna grobnica za koju su odgovorni srpski zločinci.'"

Mašović je na kraju uputio poruku generacijama koje nisu krive – ali bi mogle nositi tuđe terete.

"Djedovi polako prenose na svoje sinove, sinovi na svoje sinove, odnosno unuke tih izvršilaca zločina tu stigmu, nezasluženo stignu ta djeca, nisu kriva za zločine svojih djedova ili očeva, ali oni svjesno ili nesvjesno zapravo rade protiv tih generacija svoje djece i svoje unučadi."