Piše: Rasim Belko / NAP

Zaključke su objavili naprečac i iznenada, ali presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu ni do danas, skoro mjesec poslije, nije dostupna javnosti. Ta činjenica, s obzirom na background cijelog procesa pred Velikim vijećem s pravom izaziva sumnju i otvara pitanje je li Evropski sud uopće presudio u predmetu “Kovačević vs. BiH”?

Ili je, predsjednik Suda Francuz Mattias Guyomar pod pritiskom različitih strana koje su se javno ili iz sjene uključile (upetljale u slučaj) popustio i odlučio zaključcima okončati priču, uz potpuno netačne tvrdnje o zahtjevima apelanta Kovačevića, što se može i vidjeti iz objavljenih zaključaka.

Pitanja je puno, ali jedno je sigurno, trenutni epilog predmeta “Kovačević vs. BiH” nije bio u skladu sa standardnim procedurama Suda, što naglašava i činjenica da presudu još dočekali nismo. Također, činjenica da Zaključci iznose potpuno drugačiju pravnu stvar u odnosu na presudu Malog vijeća, opravdano budi strah da je cijeli proces politički - lobističkim djelovanjem srušen i zaustavljen. A s obzirom na to, postavlja se pitanje je li Guyomar ugrozio kredibilitet ESLJP.

Jer, kako nedavno napisa Azra Zornić, apelantica koja čeka provođenje svoje presude: “Kontroverzan pristup Evropskog suda za ljudska prava, koji je primio donaciju od 100.000 eura iz susjedne Hrvatske, čime je, dopuštajući da se kao „umješači“ ili „treće strane“ uključi visoki predstavnik i susjedna Hrvatska, doveo samog aplikanta Kovačevića u neravnopravan položaj i oduzeo mu pravo na pravičan sudski postupak”.

A kada se već oduzelo pravo na pravičan postupak, zašto se ne bi cijeli proces završio farsom zvanom zaključci?

Da je sve rađeno nabrzaka i pod evidentnim pritiskom govori i ono što je Evropski sud naveo u Zaključcima, a na šta se apelant Kovačević uopće nije žalio.

“Utvrđuje, sa 16 glasova prema 1, da pritužbe podnositelja zahtjeva po osnovu člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, razmatrane samostalno i/ili u vezi sa članom 14. Konvencije, u pogledu indirektne prirode izbora za Dom naroda Bosne i Hercegovine i izmjene određenih izbornih pravila na dan općih izbora održanih 2. oktobra 2022. godine, izlaze izvan okvira predmeta kako je isti podnesen Velikom vijeću;

Usvaja, sa 16 glasova prema 1, prigovor Vlade na dopuštenost zahtjeva iz sljedećih razloga:

(a) sa 16 glasova prema 1, da je podnositelj zahtjeva zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva u smislu člana 35. stav 3 (a) Konvencije;

(b) sa 12 glasova prema 5, da podnositelj zahtjeva nema status žrtve u smislu člana 14. Konvencije, u vezi sa članom 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju i članom 1. Protokola br. 12;

Utvrđuje, jednoglasno, da nije potrebno razmatrati preostale osnove nedopuštenosti na koje se pozvala Vlada” - ovako je pisalo u Zaključcima.

Eh sad, ili je predsjednika Suda i sudije zbunilo onih sto tisuća eura iz Hrvatske, ili je to bila posljedica nedopuštenog utjecaja visokog predstavnika Christiana Schmidta (kao umješača) ili možda neke treće strane kao aktera iz sjene, ali je posve jasno da je Veliko vijeće donijelo odluku o nečemu što nije uopće traženo.

U svojoj apelaciji Kovačević je osporavao odredbe Ustava Bosne i Hercegovine (član 4.1 i član 5.), kojim se onemogućava konzumacija aktivnog biračkog prava u izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda Bosne i Hercegovine. To je potvrđeno i u prvostepenoj presudi iz avgusta 2023. godine. Dodatno tome, Kovačević je problematizirao određene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine u smislu diskriminatornog utjecaja istih, što je potkrijepljeno presudama viših instanci.

Pojašnjeno, kako bi se bolje razumjelo, apelant Kovačević je u apelaciji naveo da Dom naroda BiH čini 15 delegata: po 5 Bošnjaka i Hrvata iz Federacije i 5 Srba iz Republike Srpske (prema članu IV Ustava), te da je njemu kao stanovniku Kantona Sarajevo u FBiH dozvoljeno samo da indirektno bira bošnjačke i hrvatske delegate u Skupštinu KS, koji potom biraju delegate u Dom naroda FBiH, a tek oni onda biraju bošnjačke i hrvatske delegate u Dom naroda PS BiH.

Građani iz FBiH, dakle, ne mogu utjecati na izbor delegata Doma naroda PS BiH, jer im se aktivno biračko pravo okončava sa izborima za Skupštinu KS.

Kao dokaz tome podsjećamo da političke stranke daju novu listu klubova Bošnjaka i Hrvata u Domu naroda FBiH s kojih se biraju delegati u Dom naroda PS BiH, a glasači s tom listom i izborom nemaju veze, čime je povrijeđeno njihovo aktivno biračko pravo.

Dakle, građanin Kovačević iz KS i FBiH može indirektno birati samo Bošnjake i Hrvate za Dom naroda putem kantonalne skupštine, a ne i Srbe. Podnosilac zahtjeva je diskriminiran jer nema pravo birati srpske delegate, za razliku od pripadnika konstitutivnih naroda iz svojih entiteta.

Kovačević je osporio i mogućnost promjene prebivališta kao modela za spašavanje aktivnog biračkog prava, jer lažno prebivalište je krivično djelo, a i neizvodivo je.

Isto tako, podsjetio je da je historijski kompromis iz Dejtona mogao biti prihvatljiv kada je Dom naroda imao samo ograničene ovlasti za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, a danas ima pune zakonodavne ovlasti, pa je ključno da u njemu budu zastupljeni svi segmenti društva, a ne samo konstitutivni narodi.

Kada je riječ o Predsjedništvu BiH, apelant Kovačević tražio je da svi građani BiH mogu glasati za sve kandidate. Kao potvrdu opravdanosti tog zahtjeva možemo navesti primjere Slovenije, Hrvatske, Makedonije i Crne Gore gdje su sve te države jedna izborna jedinica u izboru za predsjednika države. Tako da je izbor za članove Predsjedništva BiH predmetom etno teritorijalne diskriminacije.

Sistem dodatno naglašava etničku pripadnost nad političkim i drugim opredjeljenjima, čime produbljuje etničke podjele i slabi demokratiju. Između ostalog, naveo je Kovačević da je potrebno odbaciti argument da BiH još nije spremna za većinsku demokratiju, ističući da postoje modeli podjele vlasti koji ne isključuju druge građane.

Nije li onda očito da se radi o vještački stvorenoj pravnoj situaciji kako bi se apelantu osporio “status žrtve”, jer da je Sud postupao po tužbenom zahtjevu apelant u kojem on osporava odredbe Ustava BiH onda je njegov status žrtve potvrđen, jer se radi o političkom sistemu utvrđenim Ustavom na koji on nema nikakav utjecaj.

A prema tome, očito se radi o različitom tretmanu u istoj stvari stanovnika koji žive u entitetu FBiH i stanovnika koji žive u entitetu Rs, što je temeljna definicija same diskriminacije

Istovremeno, jasno je da je laž da je Kovačević u apelaciji osporavao odluke o nametanjima visokog predstavnika s kraja 2022. godine, jer njegova apelacija je upućena ranije. Postavka koju smo pročitali u Zaključcima je potpuno drugačija od apelacije i prvostepene presude, pa je pitanje koji motivi i razlozi su nagnali predsjednika Suda i ostalih 15 da urade ono što je urađeno.

A nije da se uz predsjednika Suda Guyomara od ranije nisu vezale sumnje u vansistematsko djelovanje. Istina, prijava koja je protiv njega podnesena u Francuskoj za vrijeme kada je bio u Vrhovnom sudu, je odbačena, jer nije bilo dokaza da je počinio krivično djelo. Guyomar je tada prijavljen da je subverzivnim djelovanjem podrivao ovlasti francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya.

Hoće li evropsko pravosuđe ispitati mogućnost korupcije u procesu donošenja Zaključaka Velikog vijeća u predmetu Kovačević vs. BiH ostaje da vidimo, ali svakako da je potpuno jasno kako su ti Zaključci produkt pritiska onih strana kojima Bosna i Hercegovina uređena po evropskim vrijednostima ne odgovara, jer u postojećem sistemu je najlakše podrivati ne samo institucije nego i samu državu.

A Evropski sud za ljudska prava se zbog svega navedenog evidentno bavio političarenjem pravde, a nikako evropskim vrijednostima i ljudskim pravima među kojima je i aktivno biračko pravo!