Na panelu održanom u Dubrovniku povodom 30. godišnjice Splitske deklaracije istaknuto je kako je savezništvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine bilo ključno za spas Bihaća i mir u regiji. Splitsku deklaraciju iz 1995. potpisale su Hrvatske i BiH, što je okrenulo tijek rata prema mirnom rješenju.

Nekadašnji ministar vanjskih poslova Hrvatske Mate Granić prisjetio se emocionalnog sastanka predsjednika turskog Sulejmana Demirela i Franje Tuđmana nakon otkrića genocida u Srebrenici. Demirel je, kako je rekao Granić, “suznih očiju molio Tuđmana da pomogne Bošnjacima, jer je Bihać tada bio najugroženiji”.

Granić je opisao kako je Tuđman, nakon konzultacija s ministrom obrane Gojkom Šuškom i njim samim, odlučio da Hrvatska mora pomoći. Dogovoreno je da se kroz tri koraka – sastanak Tuđman–Izetbegović, potpisivanje međunarodnog dokumenta i molba za vojnu pomoć – omogući podrška Bosni i Hercegovini. Tako je 22. jula 1995. u Vili Dalmacija potpisana Splitska deklaracija, a već 26. jula započela je vojna operacija kojom je Hrvatska pomogla osloboditi oko 20 posto teritorija BiH i spasiti Bihać, zaustavivši neprijateljske snage svega 20 kilometara od Banjaluke.

Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith naglasio je kako postoji jasna veza od Srebrenice preko Splitske deklaracije i Oluje do potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Istakao je da je Hrvatska u početku odbijala vojnu intervenciju, ali je nakon genocida u Srebrenici i prijetnje Bihaću SAD ipak odobrila pomoć, što je bilo presudno za preokret u ratu.

Galbraith je komentirao i vojnu strategiju Ratka Mladića, nazvavši genocid u Srebrenici “kobnom pogreškom” koja je uzdrmala neprijateljske snage i omogućila promjenu u ratnom toku.

Na panelu su sudjelovali i Kasim Trnka, nekadašnji veleposlanik BiH u Hrvatskoj, Mehmet Ali Bayar, bivši savjetnik turskog predsjednika, Edward P. Joseph iz UN-a, general Krešimir Ćosić te Miomir Žužul, bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske.

Podsjetimo, Haški tribunal je 2017. potvrdio presude za udruženi zločinački poduhvat kojim su, pod vodstvom Franje Tuđmana i hrvatskih vojnih zapovjednika, nastojali stvoriti "veliku Hrvatsku" na račun teritorija BiH, kroz etničko čišćenje bošnjačkog stanovništva.