Dana 13. jula 1985. godine, svijet se ujedinio na način dotad neviđen – kroz muziku. Tog dana održan je Live Aid, megakoncert s ciljem prikupljanja sredstava za pomoć gladnima u Etiopiji, zemlji koja je tih godina bila pogođena jednom od najtežih humanitarnih katastrofa u savremenoj historiji, piše Telegraf.

Organizator i pokretač bio je irski muzičar i aktivista Bob Geldof, koji je već krajem 1984. okupio najpoznatije britanske muzičare u grupu Band Aid, s kojom je snimio pjesmu "Do They Know It's Christmas?" – pjesmu koja je doživjela ogroman komercijalni uspjeh i skrenula pažnju na glad u Africi. No, Geldof nije želio da sve ostane samo na tome. Njegov sljedeći korak bio je događaj koji će promijeniti historiju muzičke industrije i humanitarnog djelovanja: Live Aid.

Događaj koji je promijenio tok pop-kulture

Live Aid se istovremeno održavao na dvije lokacije:

• Wembley stadion u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo

• JFK stadion u Philadelphiji, Sjedinjene Američke Države

Tokom oko 16 sati programa, na bini su se smjenjivali najveći svjetski izvođači – od veterana rocka do tadašnjih zvijezda 1980-ih. Više od 60 izvođača, među kojima su bili Queen, U2, David Bowie i mnogi drugi, nastupali su bez honorara, s jednim ciljem – da se prikupi što više novca za gladne u Etiopiji.

Bio je to globalni televizijski događaj bez presedana:

• prenos u više od 150 zemalja

• procijenjena publika od 1,5 do 2 milijarde ljudi

• prvi put da se toliki broj ljudi okuplja oko jednog humanitarnog cilja putem televizije i satelita

Queen i legendarni nastupi

Najviše se i danas pamti nastup grupe Queen, predvođene neponovljivim Freddijem Mercuryjem, koji je u dvadesetak minuta svojom energijom i harizmom potpuno osvojio Wembley. Taj nastup se danas smatra jednim od najboljih nastupa uživo u historiji rock muzike. I bend U2, tada još mlada zvijezda, iskoristio je Live Aid da pokaže svoju snagu i šarm pred globalnom publikom, što im je ubrzalo put ka statusu megazvijezda.

Humanitarna pozadina i prikupljeni novac

Do kraja događaja, prikupljeno je oko 127 miliona dolara (vrijednost iz 1985. godine), koji su korišteni za kupovinu hrane, lijekova i osnovne pomoći za Etiopiju i druge pogođene regije. Naravno, bilo je i kritika i kontroverzi – dio pomoći nikada nije stigao do najugroženijih, a dio sredstava je, navodno, iskorišten od strane lokalnih vlasti u svrhe koje nisu bile humanitarne. Ipak, simbolika i poruka Live Aid-a ostale su snažne i do danas.

Jugoslavija i globalna solidarnost – više od prenosa

Iako tadašnja SFRJ nije imala izvođača na samom Live Aid-u, Jugoslavija je bila dio tog svjetskog talasa solidarnosti – i na simboličkom i na stvarnom nivou.

Jugoslovenska radiotelevizija (JRT) obezbijedila je prenos dijelova koncerta, koji su emitovani uz komentare domaćih novinara. Publika je sa nevjericom gledala kako se cijeli svijet ujedinio u muzici i humanosti. Posebno su odjekivali nastupi Queen-a, U2-a i Davida Bowieja. Televizija, štampa i radio izvještavali su danima o značaju događaja. Za mnoge Jugoslovene, Live Aid je bio prvi pravi uvid u moć satelitske televizije, ali i globalne empatije.

Jugoslovenski odgovor: "Za milion godina"

Inspirisani idejom Band Aid-a i Live Aid-a, jugoslovenski muzičari su se u jesen 1985. okupili i snimili pjesmu "Za milion godina" – domaći odgovor na svjetsku humanitarnu muzičku scenu.

U snimanju su učestvovale tadašnje najveće zvijezde jugoslovenske muzičke scene:
Zdravko Čolić, Oliver Mandić, Bajaga, Riblja Čorba (Bora Đorđević), Dado Topić, Massimo Savić i mnogi drugi.

Pjesma je nosila poruku nade, zajedništva i poziv na očuvanje života na planeti – u duhu vremena koje je, uprkos hladnoratovskim tenzijama, tražilo mostove i solidarnost.
Refren "Za milion godina, da nas ima još..." postao je snažna poruka generacijama koje su željele svijet bez gladi, ratova i nepravde.

Pjesma je bila popularna na radiju i televiziji, a njeno emitovanje bilo je i simboličan čin jugoslovenskog učešća u globalnoj borbi protiv gladi i nejednakosti.

Naslijeđe Live Aid-a

Live Aid nije bio kraj, već početak. Nakon koncerta, Geldof i saradnici nastavili su s projektima pomoći. Deset godina kasnije, 2005. godine, organizovan je Live 8, kao nastavak borbe – ovog puta ne samo protiv gladi, već protiv strukturalne nepravde i siromaštva. Live 8 je imao i političku dimenziju, s ciljem da se izvrši pritisak na G8 zemlje da otpišu dugove najsiromašnijima.

Live Aid ostaje u historiji kao događaj koji je prvi na masovnom nivou povezao muzičku kulturu, medije i humanitarni aktivizam. Pokazao je da se umjetnici, publika i tehnologija mogu ujediniti kako bi se pokušalo da se svijet bar malo popravi.

Danas, 40 godina kasnije

Četrdeset godina kasnije, svijet se i dalje suočava s gladi, ratovima i humanitarnim krizama. Međutim, Live Aid nas podsjeća da solidarnost nije iluzija – da je moguće, makar na trenutak, okupiti različite nacije, umjetnike i narode oko zajedničkog cilja.

Za one koji su taj dan proveli uz televizore – bilo da su bili u Londonu, New Yorku, Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Ljubljani ili Skoplju – Live Aid je bio nešto više od koncerta. Bio je to "trenutak zajedničkog otkucaja čovječanstva."

A pjesma "Za milion godina" ostaje kao podsjetnik da je i Jugoslavija dala svoj glas tom globalnom horu nade.