Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman kazao je, u završnom obraćanju na panelu povodom 30. godišnjice potpisivanja Splitske deklaracije u Dubrovniku, na, kazao je, "ključnu i često zanemarenu ulogu koju je Hrvatska imala 1992. godine u pružanju konzularne pomoći Bošnjacima, odnosno tada još uvijek Muslimanima, u vrijeme rata u BiH".

"Bio sam otpravnik poslova u veleposlanstvu u Bernu 1992. godine i samo da znate, nije postojao samo jedan sporazum, bilo ih je više, a svi su se odnosili na logističku i institucionalnu pomoć koju je Hrvatska pružala", kazao je Grlić Radman, dodajući kako je "u ljeto te godine svim diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske upućen naputak temeljem sporazuma između predsjednika Franje Tuđmana i predsjednika Alije Izetbegovića".

"Tim naputkom hrvatska su predstavništva preuzela izdavanje konzularne pomoći Bošnjacima", kazao je Grlić Radman. 

"Zemlja je bila u ratu, bila je u rasulu, Bošnjaci, Muslimani u to vrijeme trebali su konzularnu zaštitu. Hrvatska je tu priskočila i otvorila svoja vrata. Mi smo zapravo radili u interesu i bošnjačke strane. To se zaboravlja, kakva je bila hrvatska uloga u to sudbonosno vrijeme“, kazao je Grlić Radman. 

Grlić Radman i cjelokupna hrvatska politika danas, 30 godina nakon rata, pokušavaju da u najljepšem svjetlu prikažu odnos Hrvatske prema BiH tokom rata, navodeći kako je Hrvatska nesebično pomagala Bošnjacima i BiH. 

No, šta se tačno dogodilo tokom rata u BiH i kakav je odnos Hrvatska, njeno političko i vojno rukovodstvo imali prema našoj zemlji, najbolje svjedoče presude Haškog tribunala. Dogodio se Udruženi zločinački poduhvat i etničko čišćenje Bošnjaka sa zamišljenih "hrvatskih teritorija". Na čelu tog projekta je, prema presudama suda Ujedinjenih nacija, stajao tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman. Upravo su te presude najveća smetnja reviziji historije koju nastoji provesti hrtvatska politika i zato ih Plenković, Grlić Radman i ostali ne priznaju. 

No, kako god, ostaje pitanje na koje hrvatska politika nikada nije pokušala dati odgovor: Šta bi se desilo sa Republikom Hvatskom da težište rata nije prebačeno u BiH i da Armija RBiH nije pružila otpor Miloševićevim i Karadžićevim snagama i da su svu vojnu silu usmjerili na Hrvatsku?