Piše: Tomislav KLAUŠKI (24sata)

"Neću šutjeti i neću ustuknuti".

Pa ipak, Zoran Milanović postojano šuti.

Prošlo je deset dana od političko-vjerskog mitinga na Hipodromu koji je potresao hrvatsko društvo, probudio duhove, ohrabrio povijesne demone, poslao političku poruku i prelio se na Hrvatski sabor i Banske dvore, a predsjednik Milanović nije rekao ni napisao ni slova o tome.

Hipodrom i Hrvatska tresli su se od pozdrava Za dom spremni, upozoravalo se na kršenje Ustava i odluka Ustavnog suda, govorio o reviziji povijesti i o svjetonazorskom udaru na društvo i demokraciju, a Milanović je sve to stoički odšutio.

Nije, međutim, tako bilo u travnju 2020. godine kad je poručio kako HOS-ovu ploču treba "baciti i negdje maknuti". 

"Neću šutjeti"

"Ono na čemu neću prestati ustrajavati jest prokazivanje onih likova koji politički i neljudski zloupotrebljavaju poginule branitelje da bi relativizirali zločinački karakter NDH te da bi se narugali žrtvama ustaškog terora i u Jasenovcu i širom Hrvatske", poručio je tada predsjednik Republike.  

"Neću šutjeti pred onima koji misle da su u poginulim pripadnicima HOS-a pronašli sredstvo za slobodno veličanje ustaštva te za neometano širenje mržnje i laži. Neću ustuknuti pred javnom agresivnošću političkih štetočina koji misle da mogu dovijeka parazitirati na afirmaciji NDH, najstrašnijeg moralnog i političkog posrnuća u modernoj hrvatskoj povijesti".

A onda, Zagrebom su defilirali mladići u HOS-ovim majicama i pjevali ustaške pjesme, Hipodrom je bio preplavljen HOS-ovim simbolima, Thompson je s masom i ministrima u Vladi urlao "Za dom spremni", nakon čega se ZDS čuo čak i u Hrvatskom saboru, premijer Plenković lakonski je poručivao kako su to "samo tri prve riječi pjesme", a ministar Ivan Anušić priznao da je na Thompsonovo "Za dom" odgovorio "Spremni".

Milanović je sve to odšutio.

Možda i bolje

Tko zna, možda je tako i bolje jer tko zna kakvu poruku bi poslao. Recimo, oglasio se prošlog tjedna povodom obljetnice Srebrenice, ali opet je izbjegao spomenuti termin "genocid", definiran presudom Haškog suda i potvrđen rezolucijom Glavne skupštine UN-a.
Milanović je o Thompsonu šutio i povodom Thompsona ustuknuo, kao da nije imao što reći.

Iako se govorilo o ustavnim vrijednostima, o civilizacijskim tekovinama, o vjerskoj manipulaciji, o parazitiranju na afirmaciji NDH, o normalizaciji i legitimizaciji ustaškog pozdrava, o indoktrinaciji mladih i poziva na "preuzimanje Hrvatske".  

Milanović se godinama oglašavao kad nije trebao, ali je šutio sada kad se branitelj Ustava i borac protiv HOS-a, kao i navodni lider liberalne ljevice, morao oglasiti. Možda čak i samo da se napije krvi Plenkoviću.

Ali nismo još dočekali ništa od toga.

Politički kalkulant

Govorio je kad nije trebalo, slao poruke koje nije trebao, birao bitke koje nije trebao, a sada, čak oslobođen tereta borbe za drugi mandat, lišen političkog oportunizma i njemu tako svojstvenog kalkuliranja, izbjegava dati svoj pravorijek. 

Pa čak i ako vjeruje da na Hipodromu nije bilo ničeg spornog i protuustavnog, što poznavatelje njegova političkog opusa ne bi nimalo iznenadilo, trebao je to reći.

Zašto ga onda imamo?

Međutim, Milanović oduvijek bira svoje bitke. Ulazi u obračune kad se njega takne, kad se takne u njegove prijatelje ili suradnike, u njegove interese, u njegove kandidate za Vrhovni sud ili u njegove načelnike Glavnog stožera. Ovdje su ga zaobišli u širokom krugu, pa stoga ni on nije pogledao u njihovu pravcu.

Fućka mu se za ZDS

Nisu se HOS-ovci, primjerice, pojavili na službenoj komemoraciji s koje Milanović naprasno odlazi, doživljavajući to kao osobnu provokaciju, kao što je to učinio u par navrata. Pantovčak je bio daleko od Hipodroma, a Thompson daleko od Milanovića.

A opet, Milanović je bio taj koji je u onom notornom razgovoru sa šatorašima 2015. godine izjavio da mu se "fućka za ZDS". 
Sada mu se očito fućka za Hipodrom, Thompsona, ZDS i HOS.

Zanimljivo, spremno se oglasio oko ustaškog orgijanja u Imotskom prošlog ljeta, ali tada je bio u pripremama za predsjedničku kampanju, pa je morao baciti neke ideološke mamce. Sada izbora više nema.

Prije pet godina, nakon poruke da se HOS-ova ploča "negdje baci", pozvao je Hrvatski sabor da zakonom zabrani i propiše sankcije za veličanje ustaštva "kao što su to učinile druge demokratske i civilizirane europske države". "Siguran sam da u Hrvatskom saboru danas postoji potrebna većina za donošenje takvog zakona i siguran sam da će i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković to podržati", napisao je tada.

I otada prestao to spominjati.

Šutnja ljevice

Jasno, Milanovićeva šutnja oko Hipodroma nije bila unikatna. Šutjeli su i drugi čelnici lijeve oporbe, s glasnim izuzetkom Dalije Orešković, ali oni su proteklih godina navikli na to da čekaju pravorijek s Pantovčaka. 

To su očekivali i Milanovićevi glasači, barem oni s ljevice, zgroženi porukama poslanima s Thompsonova mitinga pored Save. Oni još uvijek vjeruju da je Milanović njihov lider i spasitelj, borac protiv HDZ-a i desnice, prepreka Plenkovićevoj hegemoniji. Da je arbitar, posrednik, lučonoša, orijentir.

Pa je taj lider ustuknuo pred najezdom Thompsonovih fanova.

Šuti i oko izbora

Zašto Milanović šuti? Nema što pametno reći? Ne bi se zamjerio radikalnoj desnici i Katoličkoj crkvi? Čeka dogovor s Plenkovićem oko imenovanja svojih veleposlanika? Otišao je na godišnji odmor? Ili u prijevremenu mirovinu?

Nedavno je šutio o postizbornim prepucavanjima i oporbenim optužbama za krađu glasova na lokalnim izborima, kad su mnogi upirali prstom u Ustavni sud, a šuti i sada kad su se na Hipodromu i oko njega slale neprihvatljive poruke i normalizirao pozdrav protiv kojeg se Milanović trebao boriti.

Milanovićevi birači, mnogi začepljenog nosa, podržavali su aktualnog predsjednika u kampanji za drugi mandat u nadi da će biti protuteža prevlasti HDZ-a i desnice, da će čuvati demokraciju i Ustav. Sad je Milanović začepio uši, pokrio oči i stisnuo usta pred Thompsonom.