Danas se navršava 20 godina od upisa Starog mosta na UNESCO-vu listu svjetske kulturne zaštićene baštine.

Tu za Mostar i BiH historijsku odluku na sjednici Odbora UNESCO-a održanoj od 11. do 17. 7. 2005. godine u Durbanu u Južnoafričko Republici donijeli su UNESCO-ovi eksperti, čime je naša zemlja dobila prvi spomenik na tom prestižnom popisu.

Stari most u Mostaru izgrađen je 1566. godine. Naredbu je dao 1566. godine Sulejman Veličanstveni, a projektant je bio Mimar Hajrudin. Most je čvrsto stajao 427 godina.

Srušile su ga snage Hrvatske vojske i HVO-a 9. novembra 1993. godine nakon što su ga dva dana granatirale teškom artiljerijom.

Stari most ima izražen luk širok 4 , a dug 30 metara. Visok je 24 metra.

S oba kraja završava s jednim odbrambenim tornjem, Hellebija na sjeveroistoku i Tara na jugozapadu, koji se zajedno nazivaju “mostari” (carinici na mostu po kojima je grad dobio ime). Luk je napravljen od lokalnog kamena “tenelija”, a njegov oblik je proizvod mnogih nepravilnosti koje su nastale deformacijom intradosa (unutarnje linije luka).

S obzirom da su mnogi podaci o njegovoj izgradnji misterija, poput pitanja kako je bila podignuta njegova drvena konstrukcija, kako je kamen transportiran na lokaciju, te kako su drveni potpornji izdržali devetogodišnju izgradnju, on se može smatrati jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća svog vremena.

Stari most je rekonstruiran i potpuno obnovljen 2004. godine. Godinu poslije postao je zaštićeni spomenik kulture.

UNESCO-ova Svjetska baština sastoji se od Svjetske kulturne baštine i Svjetske prirodne baštine. Popis sadrži ukupno 936 spomenika u 153 države, od čega 725 spomenika kulture, 183 spomenika prirode, te 28 spomenika koji su istovremeno obuhvaćeni u oba popisa. Kako bi bio upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine, lokalitet mora imati jedinstvenu vrijednost i ispunjavati barem jedan od kriterija za upis. Ovi kriteriji su opisani u “Operativnim smjernicama za provedbu Konvencije o svjetskoj baštini”, koja je vodeći instrument za upravljanje svjetskom baštinom. Reviziju kriterija redovito obavlja Odbor kako bi odražavao evoluciju samog koncepta svjetske baštine.[

Od 1972. godine kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, do danas je na UNESCO Listu svjetske baštine je upisano ukupno 936 dobara (725 kulturnih, 183 prirodnih i 28 mješovitih). U skladu sa ovom konvencijom, upisana dobra predstavljaju dio svjetske baštine sa izuzetnom univerzalnom vrijednošću. Upisana dobra iz Bosne i Hercegovine na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine su most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i područje Starog mosta starog grada Mostara.

Pored toga, na tentativnoj listi dobara koje zemlja može nominovati u narednom periodu, se nalazi još devet dobara iz BiH. Tentativna ili privremena lista (lista potencijalnih dobara) predstavlja inventar dobara koja se nalaze na teritoriji države, a ona ih smatra pogodnim za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Države članice u svoje Tentativne liste uključuju ona dobra koja smatraju kulturnom i/ili prirodnom baštinom od izuzetne univerzalne vrijednosti i koja namjeravaju da nominuju tokom narednih godina. Nominacije za Listu svjetske baštine se ne razmatraju ukoliko se nominovano dobro već ne nalazi na Tentativnoj listi države.

Dobra iz BiH koja se trenutno nalaze na Tentativnoj listi:

• Prirodno graditeljska cjelina Jajca (10.3.2006)
• Sarajevo – jedinstveni simbol univerzalne multikulturalnosti – trajno otvoreni grad (1.9.1997)
• Stećci – srednjevijekovni nadgrobni spomenici (18.4.2011)
• Istorijsko urbano područje Počitelj (2.1.2007)
• Prirodno i urbano područje Blagaj (11.12.2007)
• Prirodno i istorijsko područje Blidinje (11.12.2007)
• Prirodno i istorijsko područje Stolac (11.12.2007)
• Pećina Vjetrenica (22.11.2004).
• Prašuma Perućica (2017)
• Jevrejsko groblje u Sarajevu (2018)

(Mostarski.ba)