Na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici i godinu dana nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Rezoluciju kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, inicijativa da se i u Narodnoj skupštini Srbije usvoji sličan dokument došla je od poslanika poslaničkog kluba koji okuplja Stranku demokratske akcije (SDA) Sandžaka, Pokret slobodnih građana (PSG) i Partiju za demokratsko djelovanje (PDD).

U obrazloženju prijedloga jasno se poziva na presude Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, kao i na najnoviju rezoluciju UN-a.

Tim povodom razgovarali smo s narodnim poslanikom i predsjednikom Gradskog odbora SDA Novi Pazar  Ahmedinom Škrijeljem, koji je za Slobodnu Bosnu dao iscrpan pregled političkih, pravnih i moralnih aspekata prijedloga, ali i trenutnog stanja svijesti u Srbiji o zločinima iz devedesetih.

Pravna i politička obaveza Srbije

Pitali smo ga kako vidi šanse da Srbija konačno prizna genocid u Srebrenici i preuzme odgovornost.

„Priznavanje genocida nad bošnjačkim narodom u Srebrenici je pravna i politička obaveza Srbije, utvrđena presudama međunarodnih pravosudnih institucija i Rezolucijom Generalne skupštine UN-a“, rekao je na početku Škrijelj.

Dodaje kako je „stabilan i trajan mir u regionu nemoguć bez suočavanja Srbije sa zločinima koje je izvršila ili dozvolila“. Prepoznavanje genocida, naglašava, nije pitanje samo prošlosti – to je temelj za povratak povjerenja među narodima.

„Ova rezolucija predstavlja ključnu tačku preporoda, ozdravljenja i spasa Srbije“, kaže on, dodajući da je njen cilj i „zaštititi mlade generacije srpskog naroda, čije ruke nisu krvave, od odgovornosti za zločine koje su drugi počinili navodno u njihovo ime.“

Srbija – „zarobljena država“

Na konstataciju da poruke negiranja i relativizacije genocida i dalje dominiraju političkim diskursom u Srbiji, upitali smo ga postoje li ikakvi znaci pomaka u društvenoj svijesti.

„Nažalost, moramo konstatovati da je Srbija zarobljena država, oteta od građana,“ odgovara Škrijelj. U toj državi, kako kaže, „paralelne strukture vlasti i protagonisti velikosrpske politike napravili su sigurnu kuću za ratne zločince i poligon za promociju mržnje i netrpeljivosti.“

Uprkos dominantnoj atmosferi revizionizma, vidi i zrno nade: „Vjerujem da postoji nada – u studentima, mladim ljudima, slobodoumnim intelektualcima, pobunjenim građanima i dijelu opozicije koji priznaju genocid i zalažu se za kulturu sjećanja.“

Smatra kako „trajan mir na Balkanu neće biti moguć bez suočavanja sa prošlošću i priznanja istine“. Srbija, ističe, mora prestati biti prijetnja susjedima i vlastitim manjinama.

Istina prognana iz sistema

Zanimalo nas je koliko javni diskurs i obrazovni sistem u Srbiji doprinose kulturi sjećanja i prevenciji negiranja genocida.

„Negiranje genocida, ratnih zločina i glorifikacija presuđenih ratnih zločinaca stubovi su na kojima počiva sistem uspostavljen od strane aktuelnog režima,“ rekao je jasno.

U takvom sistemu, dodaje, „istina, pravda, demokratija, humanost i empatija su odstranjeni i prognani.“

Citira i sadržaj predložene rezolucije, u kojoj se jasno traži obrazovna reforma:

„Republika Srbija se obavezuje da će razvijati obrazovne programe koji će budućim generacijama usaditi lekcije o svim negativnim posljedicama genocida, ratnih zločina i etničkih čišćenja…“

Prema njegovim riječima, obrazovanje zasnovano na činjenicama presudama međunarodnih sudova „može pomoći mladima da prepoznaju mržnju i odbace nasilje kao sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva.“

Krivično sankcionirati negiranje genocida

Pitali smo koliko je važno uvesti kaznene mjere za negiranje genocida i glorifikaciju zločinaca.

„Država koja nije spriječila genocid, a mogla je – i nije kaznila odgovorne, a mogla je – ima izričitu obavezu da svojim zakonodavstvom krivično sankcioniše i negiranje i glorifikaciju,“ poručuje Škrijelj.

Naglašava da se odnos prema genocidu može posmatrati i kao odnos prema Bošnjacima u Sandžaku. Zato je, kaže, „neprihvatljivo da bilo ko nekažnjeno vrijeđa žrtve ili prijeti narodu nad kojim je genocid izvršen.“

„Svoju obavezu vidimo u tome da predložimo i ponudimo rješenja,“ dodaje, ističući da će konačna odgovornost biti na onima koji imaju većinu i moć donošenja odluka.

Vučićev režim prepreka pomirenju

Na kraju razgovora osvrnuli smo se na aktuelnu političku klimu u Srbiji i spremnost vlasti da omogući pomirenje.

„Sve veće nezadovoljstvo građana pokazuje da postoji snažna potreba za promjenom – ne samo političkom, već i vrijednosnom,“ navodi.

Prema njegovom mišljenju, režim Aleksandra Vučića „najveća je prepreka svakoj normalnosti u društvu.“

Zato smatra da je nužno otvoriti prostor za stvaranje nove, demokratske Srbije: „SDA Sandžaka će se i dalje zalagati za pravedno, otvoreno i demokratsko društvo. Za Srbiju u kojoj bošnjački narod i Sandžak neće biti prešućeni već priznati kao konstituenti novog društvenog uređenja.“

(S. Hodžić)