Armenija se udružuje s Azerbejdžanom kako bi Vladimiru Putinu izbila posljednji veliki adut iz ruku na Kavkazu. Kolaps odnosa između Rusije i Azerbejdžana dogodio se kroz seriju brzih i snažnih udara, prenosi britanski The Telegraph.

Sve je počelo prošlog mjeseca hapšenjem sedam državljana bivše sovjetske republike u ruskom gradu Jekaterinburgu. Oni su uhapšeni u sklopu istrage Moskve o mafijaškim ubistvima koja datiraju unazad 25 godina., prenosi Telegraf.

U roku od nekoliko dana, osumnjičeni, obojica etnički Azerbejdžanci, preminuli su u pritvoru. Ostali su se na sudu pojavili vidno modri i pretučeni.

Azerbejdžan je reagirao bijesno. Ruski kulturni događaji su otkazani, kancelarija novinske agencije Sputnik u Bakuu, koja je ispostava za širenje Kremljove politike, pretresena je, a grupa ruskih IT radnika uhapšena je pod optužbama za trgovinu drogom i sajber-kriminal.

Zatim je na ruskoj državnoj televiziji uslijedila prijetnja da bi Baku mogao biti "osvojen za tri dana", što podsjeća na retoriku korištenu uoči punog napada na Ukrajinu 2022. godine.

Rat je malo vjerovatan. No raskol je stvaran i opasan za Moskvu, jer se Armenija, nakon što je 30 godina vodila niz brutalnih ratova s Azerbejdžanom, sada udružuje sa svojim starim zakletim neprijateljem kako bi potisnula Putina i ruski utjecaj iz Južnog Kavkaza.

Ilham Alijev, predsjednik Azerbejdžana, sastao se 10. jula s Nikolom Pašinjanom, premijerom Armenije. Njihovi direktni razgovori fokusirali su se na koridor Zangezur, predloženu rutu koja bi povezala Azerbejdžan s njegovom eksklavom Nahčivan preko južnog dijela Armenije.

Ovaj koridor ispunio bi panturkistički san o fizičkom povezivanju Azerbejdžana s Turskom i predstavljao bi dio trgovinske rute "Srednji koridor" od Kine i Centralne Azije prema Evropi.

Prema sporazumu o prekidu vatre iz 2020. godine između Armenije i Azerbejdžana, ovom rutom je trebala upravljati ruska Federalna služba sigurnosti (FSB).

Međutim, taj dogovor je sada ugrožen jer Alijev želi isključiti Moskvu iz aranžmana i staviti koridor pod potpunu kontrolu Azerbejdžana.

"Ovo je posljednji veliki ruski adut u regiji," rekao je Neil Melvin, direktor za međunarodnu sigurnost u Kraljevskom institutu za oružane službe (RUSI).

"To im omogućava da kontroliraju trgovinske rute i koriste svoj utjecaj u odnosima i s Armenijom i s Azerbejdžanom. Gubitak toga bio bi veliki udarac."

Iako razgovori održani 10. jula nisu donijeli konkretne zaključke, momentum se mijenja. Pašinjan je prošlog mjeseca posjetio Recepa Tayyipa Erdogana, predsjednika Turske, u Istanbulu, što je značajan susret s obzirom na to da Armenija i Turska nemaju formalne diplomatske odnose.

Nakon toga, Erdogan je izjavio da Armenija pokazuje "fleksibilniji pristup" pitanju koridora Zangezur, uprkos tome što mu se ranije protivila. Zapad je, u međuvremenu, iznio ideju da ruta bude stavljena pod neutralnu međunarodnu kontrolu, na primjer švicarske ili američke kompanije, čime bi Rusija bila potpuno isključena.

Poput Azerbejdžana, i veze Armenije s Moskvom su oslabile naročito od 2023. godine, kada su ruske mirovne snage uglavnom ostale po strani tokom munjevite ofanzive Bakua za ponovno preuzimanje regije Nagorno-Karabah.

Gotovo cjelokupno armensko stanovništvo je pobjeglo, a Azerbejdžan je optužen za etničko čišćenje. Od tada se Pašinjan okrenuo Zapadu i nastojao pomiriti s Bakuom, vjerujući da je dugoročna budućnost Armenije ugrožena ako zadrži neprijateljske odnose s Azerbejdžanom i Turskom.

To nije popularno u Armeniji. Pašinjan ima jedan od najnižih rejtinga podrške među svjetskim liderima, a nedavni sukob s Armenskom apostolskom crkvom doveo je do hapšenja dvojice arhiepiskopa pod optužbom za zavjeru protiv vlade.

Međutim, Nurlan Alijev, viši istraživač na Evropskom koledžu, rekao je da je Pašinjanovo geopolitičko preusmjerenje zbližilo Baku i Erevan u njihovom stavu prema Rusiji.

"Obje zemlje shvataju da moraju stvoriti sigurnosnu arhitekturu Južnog Kavkaza bez učešća Rusije, koju bi same regionalne države podržale," rekao je Alijev i nastavio:

"Još nismo vidjeli konačan mirovni sporazum između Azerbejdžana i Armenije, ali postoje pozitivni znakovi. Konačan mirovni dogovor bio bi veliki udarac ruskoj poziciji na Južnom Kavkazu."

Za predsjednika Azerbejdžana, čini se da su dani kada je primao naređenja iz Moskve prošli. Analitičari kažu da incident u Jekaterinburgu koristi ne samo za traženje pravde, već i za potvrdu nezavisnosti.

"Problem u odnosima s Bakuom je ozbiljan. Predsjednik Alijev je pokazao zube, kao što bi to učinio svaki autoritarni lider. Sada sebe vidi kao trijumfalnu figuru. Moskva više ne diktira uvjete," rekao je bivši visokopozicionirani ruski diplomata.

Bašir Kitačajev iz Karnegi centra u Berlinu rekao je da Baku koristi incident da se suprotstavi Moskvi.

"Smrt dvojice Azerbejdžanaca u Jekaterinburgu poslužila je samo kao zgodan izgovor. Azerbejdžanske vlasti koriste situaciju da ojačaju svoju poziciju kod kuće i u inozemstvu eskalacijom tenzija s Moskvom," smatra on.

Ova promjena dodatno je naglašena javno objavljenim pozivom između Alijeva i Volodimira Zelenskog, predsjednika Ukrajine, u kojem su razgovarali o uspostavljanju bližih veza.

Bio je to oštar signal iz Azerbejdžana, zemlje za koju se dugo smatralo da je saveznik Moskve. Kremlj, u međuvremenu, pokušava preformulisati sukob kao zapadnu zavjeru.

"Scenarista i dirigent neslaganja s Azerbejdžanom nalazi se van postsovjetskog prostora," rekao je Grigorij Karasin, predsjednik ruskog Komiteta za međunarodne poslove.

Vladimir Džabarov, ruski senator i bivši oficir KGB-a, otišao je dalje, optužujući MI6 i Tursku za poticanje nemira. U stvarnosti, pukotine su počele mnogo prije Jekaterinburga.

Prošlog Božića, Rusija je greškom oborila avion Azerbaijan Airlinesa. Baku je odbio da pređe preko incidenta, što je na kraju primoralo Putina da se izvini i ponudi odštetu – u rijetkom diplomatskom pokušaju povlačenja novca. Sada, potpuno svjestan moći javne konfrontacije, Baku nije oklijevao da uzvrati nakon hapšenja u Jekaterinburgu.

Posljedice također ugrožavaju cijenjeni ruski koridor Sjever-Jug – trgovačku rutu koja povezuje Moskvu s Iranom i Indijom, a prolazi kroz Azerbejdžan.

Gubitak pristupa tom koridoru mogao bi nanijeti stvarni ekonomski udarac, posebno zato što Rusija traži načine da zaobiđe zapadne sankcije.

Arkadij Dubnov, stručnjak za postsovjetska pitanja, napisao je na Telegramu da je glavna briga Moskve očuvanje tog koridora.

"Moskva zna da bi potpuno otuđenje Bakua moglo ugroziti te planove," tvrdi on.

Za sada, Rusija će nastaviti kriviti Zapad, dok će iza kulisa pokušavati spasiti odnose. No Azerbejdžan i Armenija – nacije koje su nekada bile tretirane kao sovjetski sateliti – sada kroče svojim putem, a Rusija se na njemu sve manje nalazi.