Očekivano i bez iznenađenja, politike naših istočnih i zapadnih susjeda koje su stajale iza zločina, nastavljaju svoj put starim stazama. Čuvaju presuđene ratne zločince, osumnjičene, optužene. Siguran dom za njih su Srbija, koja bi da bude članica Evropske unije i Hrvatska koja je već u velikoj evropskoj porodici.

Ovako je za Stav posljednje odluke srbijanskog i hrvatskog pravosuđa prokomentirao Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.  

Potcrtava da je ovo sistemski napad na pravosuđe.

- UZP iz Hrvatske i UZP iz Srbije koordinirao napadaju pravni sistem u Bosni i Hercegovini.  Nakon što su pokazali kako vrlo uspješno, ne da kriju, nego čuvaju presuđene ratne zločince, Hrvatska Dominika Ilijaševića, a Srbija Novaka Đukića i stotine drugih osumnjičenih i optuženih i nakon što je nedavno Srbija ekspresno oslobodila Milenka Živanovića još ekspeditivniji bili su u Hrvatskoj – nije ni pokrenut, već je protiv Zlatana Mije Jelića obustavljen postupak. Mi godinama upozoravamo na to, kako domaće tako i međunarodne institucije i pojedince, ali svi se oglušuju – kaže Tahirović.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je 2015. godine protiv generala HVO-a Zlatana Mije Jelića podiglo, a Sud BiH potvrdio jednu od najopsežnijih optužnica zbog ratnih zločina nad bošnjačkim civilima i ratnim zarobljenicima.  Jelić se 2002. godine odrekao bh. državljanstva.

Tako je Tužilaštvo BiH 2020. godine prepustilo Hrvatskoj krivični progon. Pet godina poslije, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu saopćava da se istraga obustavlja zbog nedostatka dokaza.

Tužilaštvo BiH je optužnicu protiv Jelića, podignutu prije 10 godina, temeljilo na dokazima koje su haški istražitelji pribavili tokom suđenja "šestorki" – Jadranku Priliću i ostalima, kao suđenja Mladenu Naletiliću Tuti i njegovoj kažnjeničkoj bojni.

U prvostepenoj haškoj presudi Jadranku Prliću i ostalima ime Zlatana Mije Jelića navodi se na više mjesta. U fusnoti, na 400. stranici haške presude piše da je, prema dokumentaciji koju je prikupio Haški sud, Jelić od 5. juna do 9. decembra 1993. "u najmanje 235 navrata", "katkad i više puta dnevno" komandovao "slanje zarobljenika na radove".

Riječ je, naime, o prisilnom slanju zarobljenika iz logora Heliodrom, mahom bošnjačkih, na kopanje rovova i druge radove na borbenoj liniji prema srpskim položajima, pri čemu su bili izloženi unakrsnoj paljbi u kojoj su ubijani i ranjavani.

U haškoj presudi Prliću i ostalima navode se imena zarobljenika koji su ubijeni za vrijeme prisilnih radova na liniji fronta na širem području Mostara, kao i imena zarobljenika koji su tokom prisilnog rada na liniji razdvajanja ranjeni, a čija su ubistva i ranjavanja izvan svake sumnje u haškom postupku dokazana.

Koristeći dokumentaciju i dokaze koje je prikupio Haški sud, Tužilaštvo BiH je 2015. podiglo optužnicu protiv Zlatana Mije Jelića za komandnu odgovornost.

Optužnica ga tereti za ratni zločin protiv čovječnosti počinjen protivpravnim lišavanjem slobode i zatvaranjem civila, etničkim čišćenjem, naređivanjem prisilnog rada ratnih zarobljenika i odgovornost za smrt i ranjavanje najmanje 40 ratnih zarobljenika tokom prisilnog rada na ratištu na području Mostara.

Tužilaštvo BiH u optužnici tereti Jelića da je kao general Vojne policije HVO-a bio direktno nadležan i za upravljanje logorom Heliodrom u Mostaru u kojem je HVO u zarobljeništvu držao oko 200 zarobljenika.

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović odlikovao je 2020. godine Redom Nikole Šubića Zrinskog Specijalnu policiju MUP-a takozvane "Hrvatske Republike Herceg-Bosne", a priznanje je primio upravo Zlatan Mijo Jelić. Ovaj Milanovićev potez tada je naišao na žestoke reakcije i osude bivših logoraša, ali i javnosti i političkih stranaka u BiH.

Hrvatska u slučaju Zlatana Mije Jelića tvrdi da je istraga obustavljena zbog nedostatka dokaza.

U Srbiji su gotovo pa isto uradili u slučaju bivšeg komandanta Drinskog korpusa VRS-a, generala Milenka Živanovića.

Doduše, Beograd je za razliku od Hrvatske, podigao optužnicu i vođen je proces. Ali je priredio cirkus od suđenja nakon kojeg je izrečena oslobađajuća presuda.

Sud je Živanović prvostepenom presudom oslobodio optužbi da je naredio prisilno preseljenje bošnjačkog stanovništva iz zaštićene zone Srebrenica.

Sudija je u obrazloženju presude navela da je Živanović, kao komandant izdavao zadatke Drinskom korpusu, ali da nijedan od ovih zadataka nije bio usmjeren na prisilno iseljavanje bošnjačkih civila, već na "borbene zadatke protiv jedinica suprotstavljene strane u oružanom sukobu".

Milenko Živanović s Ratkom Mladićem ušao u Srebrenicu 11. jula 1995.

Ako ste ikada gledali video ulaska ratnog zločinca Ratka Mladića u Srebrenicu, 11. jula 1995. godine onda ste čuli i sljedeću rečenicu:

..."Hajde Žile, hajde Žile, hajde Žile".

Mladić i Živanović su koordinirali zločinačkim napadom na UN-ovu zaštićenu zonu Srebrenica.

Mladić: Pravac Potočari,  Bratunac.....Nemojte se zaustavljati. Kreći ispred mene skroz.

Živanović: Bravo, Brko...

Žile, kojeg Mladić požuruje prema Potočarima, upravo je Milenko Živanović.

Tužilaštvo BiH je u decembru 2021. godine podiglo optužnicu protiv Živanovića za učešće u širokom i sistematičnom napadu protiv bošnjačkog civilnog stanovništva zaštićenih zona Srebrenica i Žepa tokom kojeg su VRS i MUP RS-a izveli operaciju trajnog i prisilnog premještanja civilnog stanovništva iz tih zona, operaciju hvatanja, zarobljavanja i likvidacije oko 8.000 muškaraca. Optužnicu je kasnije potvrdio Sud BiH.

Dvije sedmice kasnije i u Srbiji je podignuta optužnica protiv Živanovića.

Sud BiH je 2023. godine izdao naredbu za raspisivanje međunarodne potjernice s obzirom da se Živanović krio, ispravka, živio kao slobodan čovjek u Srbiji.

Tužilaštvo BiH tereti Živanovića da je kao učesnik UZP-a počinio zločin protiv čovječnosti, a u Srbiji su to preimenovali u zločin protiv civilnog stanovništva.  

U optužnici protiv Živanovića, srbijansko tužilaštvo koristilo je opasnu formulaciju "nemeđunarodni oružani sukob koji se vodio na teritoriji BiH".

Na taj način Srbija pokušava ublažiti zločine, zaštititi Živanovića, ali prvenstveno sebe.

Haški tribunal i sudovi u BiH i regionu, u proteklih tri decenije, donijeli su na stotine presuda za ratne zločine počinjene od 1992. do 1995. godine. Ovim presudama utvrđeno je da je sukob imao međunarodni karakter – odnosno da su vojske Jugoslavije i Hrvatske imale jedinice u BiH, te da su pomagale VRS i HVO i imale kontrolu nad njima.

U februaru 2007. godine Međunarodni sud pravde u Hagu izrekao je presudu u tužbi BiH protiv Srbije. Srbija je osuđena za kršenje Konvencije o genocidu jer nije spriječila genocid niti je kaznila počinioce.

Više od 100 osumnjičenih, optuženih i presuđenih pobjeglo je iz BiH. Neki su se skrasili u Srbiji (najveći broj), a neki u Hrvatskoj.